Foto: Shutterstock

Građani koji rade za poslodavaca mogu legalno da prihoduju i manje od 32.000 dinara mesečno ukoliko su angažovani po ugovorima o privremeno povremenim poslovima, o delu, o dopunskom radu. Onima koji imaju ugovor o radu, međutim, poslodavci za puno radno vreme ne bi smeli da daju platu manju od minimalne, ali postoje slučajevi u kojima poslodavci krše propise uvodeći previsoku radnu normu ili čak čine krivično delo po sistemu "koverte", upozorava naučni savetnik na Institutu za uporedno pravo u Beogradu dr Mario Reljanović.

U analizi izveštaja Fiskalnog saveta pod nazivom „Dve decenije Zakona o porezu na dohodak građana“ navedeno je da u Srbiji minimalac prima više od 20 odsto zaposlenih, što je prema procenama Sarite Bradaš iz Centra za demokratiju oko 400.000 ljudi. Međutim, postoje i oni čija su mesečna primanja manja od zagaratovane 32.000, a o tome koliki je njihov broj preciznih podataka nema.

Objašnjavajući na koje načine poslodavac može radniku na kraju meseca da isplati manje od minimalca, Reljanović objašnjava za list „Nova“ da je neophodno prvo napraviti razliku između onih koji primanja ostvaruju u random odnosu i onih koji to čine van radnog odnosa.

„Pravo na minimalnu zaradu je isključivo pravo iz radnog odnosa i poslodavac prema slovu Zakona o radu isplaćuje minimalnu zaradu za standardni radni učinak i vreme provedeno na radu“, navodi Reljanović i dodaje:

„To znači da poslodavac legalno može isplatiti iznos niži od minimalne zarade zaposlenom samo ukoliko ovaj radi sa nepunim radnim vremenom. U tom slučaju se zarada isplaćuje srazmerno radnom vremenu, kao i bilo koja druga zarada – na primer, ako radite sa 50 odsto radnog vremena, dobićete 50 odsto zarade“.

Profesor uporednog prava upozorava da u praksi postoje i još dva još dva nelegalna načina za isplatu minimalne zarade.

„Prvi je kada poslodavac isplaćuje manje od minimalne zarade zato što zaposleni navodno nije postigao ‘standardni radni učinak’. To zapravo znači da je poslodavac odredio previsoku radnu normu zaposlenima, pa smanjuje zaradu onima koji je ne postignu“, objašnjava i dodaje da je u ovim slučajevima inspekcija rada uvek nalagala poslodavcu da zaposlenima isplati minimalnu zaradu.

„Drugi način je poznati sistem „koverte“ kada zaposleni zvanično dobije minimalnu zaradu ili neki viši iznos zarade ali ga poslodavac natera da mu vrati jedan deo primljene zarade u gotovini, pa mu na kraju ostane manje od minimalne zarade. Ova praksa nije samo kršenje propisa o minimalnoj zaradi već predstavlja i krivično delo, ali to poslodavcima, zbog činjenice da nema ni prevencije ni sankcije za takvo ponašanje, ne smeta da bude široko rasprostranjena“, naglašava Reljanović.

Van radnog odonosa primanja stvar dogovora sa poslodavcem

Profesor podseća da niko od radnika koji rade van radnog odnosa nema garantovanu minimalnu zaradu. Tu spadaju svi koji su radno angažovani po ugovoru o privremeno povremenim poslovima, ugovoru o delu, ugovoru o dopunskom radu, ali i oni koju su na programu „Moja prva plata“.

„Oni drugim rečima mogu biti plaćeni onoliko koliko ugovore sa poslodavcem, bez ikakvog ograničenja. Ta naknada se ni ne zove zarada, niti ima karakter zarade, što na primer znači da nema uvećanog plaćenja prekovremenog rada“, kaže Reljanović.

Navodi da postoje izuzeci, kao što su sezonski radnici, kojima je prema važećem posebnom zakonu koji uređuje ovu oblast rada van radnog odnosa, garantovana minimalna cena rada po radnom satu.

„U pojedinim režimima rada minimalna naknada se vezuje za minimalnu zaradu, kao kod dece na dualnom obrazovanju. Kod „Moje prve plate“ naknada je određena u fiksnom iznosu ali ona nema veze sa minimalnom zaradom i ne može se upoređivati sa njom, jer to pravo uopšte ne pripada radnicima u konkretnom programu“, kaže Reljanović.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Srbiji je u toku 2020. godine u proseku bilo 2.215.475 zaposlenih osoba, od čega 65.720 van radnog odnosa.

Bradaš napominje da se ne može generalizovati da oni koji rade van radog odnosa zarađuju manje od minimalca, ali da ne treba zaboraviti ni one čija su primanja nula dinara i koji su u najvećem riziku od siromaštva. Takvih je prema poslednoj Anketi o radnoj snazi u Srbiji u avgustu bilo oko 352.000.

Bonus video: Poziv na protest advokata 2. oktobra Nela Mihajlović

***
Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare