Nije Novak Đoković uspeo da osvoji Australijan open, iako je kako je turnir odmicao to delovalo sve realnije.
Podizao je Novak Đoković nivo igre, podsetio u nekim trenucima na verziju sebe sa vrhunca karijere i delovalo je da je ispisivanje istorije na pomolu.
Ukupno 100. titula u karijeri, 25. grend slem trofej i prvi igrač koji je na putu do grend slem titule pobedio prva tri nosioca. To je bila priča koja se crtala i u koju smo počeli da verujemo onog trenutka kada je u spektaklu srušio Karlosa Alkaraza u četvrtfinalu.
Čak ni povreda iz tog meča nije delovala kao da je ozbiljnije prirode i da će kao i toliko puta do sada uspeti da prevaziđe sve izazove.
Jednostavno, kada se podvuče paralela sa turnirom od pre godinu dana kada ga je u polufinalu pobedio Janik Siner, sve je sada izgledalo drugačije. Tada nije igrao tenis koji je obećavao da se on pita oko grend slem titulue. Više smo nadu polagali u njegov oreol šampipona koji će da zaseni rivale kada mu stanu preko puta, nego što smo verovali u njegovu igru.
Samo, nova generacija nema tu vrstu straha, pa ga je Siner razbio i posle osvojio prvi grend slem.
Ove godine je priča izgledala drugačije. Uprkos sporijem startu, kako su dolazili sve teži rivali, tako je Novak izgledao sve bolje. Kulminaciju je doživeo protiv Karlosa Alkaraza kojeg je pobedio i igrački i mentalno i pre svega načinom igre pokazao da se i te kako i on pita ko će na kraju da podigne pehar.
A činjenica da je znao to da radi i ranije uprkos povredama, samo nam je pojačavala to uverenje.
Ipak, ni Novak ne može da pobedi vreme, niti njegovo savršeno telo može da izdrži baš svaki udarac i da se volšebno oporavi. Sada je morao da preda rivalu na kojeg nismo računali – povredi koju ovoga puta nije uspeo da nadigra.
Iako smo svi imali knedlu u grlu neposredno nakon meča sa Aleksanderom Zverevim u polufinalu, jer ju je imao i emotivni Novak, narativ posle ovog Australijan opena posve je drugačiji.
Ako smo prošle godie pomalo i izgubili veru da može do grend slema i da će Olimpijske igre biti vrhunac, sada nas je u tome razuverio.
Razuverio u smislu da i kondiciono i igrački i mentalno i dalje može da izađe na crtu novoj generaciji teniskih titana. Visiće taj upitnik oko sposobnosti da odigra grend slem turnir a da njegovo telo ne pokaže znakove otpora u vidu povreda i da počne da otkazuje kako je i sam rekao, ali svi drugi preduslovi su tu.
Takođe, osim tog saznanja, još jednom je održao čas na nekoliko nivoa.
Pre svega, svešću i rečima u vezi situacije u Srbiji koja je došla do dramatične, prelomne tačke. Uvek će se naći neka takozvana Slavica, kojoj neće biti po volji kako je to rekao, da li je mogao jače, glasnije i direktnije, da li je trebalo ranije ili je osetio da brod tone, ali će uvek biti i onih koji će da traže dlaku u jajetu.
Novakova veličina u Srbiji toliko je velika da svaka njegova reč ima veću težinu nego bilo čija druga i da kada nešto podrži, to ima dodatnu snagu.
Pogotovo što u osvetničkom i revanšističkom društvu u kojem živimo, ličnost njegovog profila za čas može da bude na udaru propagandne mašinerije koja će zarad svojih pozicija da ga uvalja u blato.
Pa samim tim i mnogo više rizikuje u smislu ugleda, a i ko zna čega još.
Uostalom, oni koji su lučonoše ovog narodnog bunta, a to su studenti su mu poslali jasnu poruku „Profesore Nole, studenti te vole„, i to je sve što o tome treba da se zna.
Ali ni tu nije kraj.
Kada je grupa njegovih najvernijih navijača izmanipulisana u prilogu australijske televizije, Đoković je jednim potezom – kada je odbio da odradi intervju na terenu posle meča i saopštenjem uzburkao čitavu svetsku javnost – pokazao da će da stane iza navijača koji verno stoje iza njega.
Sam je mnogo puta bio na udaru jeftine propagande koju je pobeđivao na terenu, ali kada mu je neko dirnuo u navijače i ljude koji ga vole, bio je spreman da istupi i izbori se za njih.
A iako ga često optužuju da svojim ponašenjem i čestim raspravama sa navijačima tokom mečeva pokazuje i bahatost, stoički je izdržao zvižduke kada je zbog povrede predao meč Aleksandru Zverevu.
Možda će zvučati previše grubo, ali samo budala može da veruje da bi čovek u misiji na trofeje i rekorde želeo da preda meč i da se folira.
Ali, iako je svako mogao da vidi da je u jednom momentu suzdržavao suzu u oku jer mu je bilo teško, nije odlučio da vređa navijače koji su mu zviždali, već je pokušao da ih razume zbog cena karata i svih pratećih troškova iako svi znamo da bi mu mnogi zviždali i da su gledali za džabe.
Zato je na kraju ovaj Australijan open za Novaka uspešan. Video je da može, da je i dalje sposoban za elitni tenis, a održao je i čas za mnoge stvari van terena.
Nije slučajno Boris Beker rekao da mladi i dalje mogu mnogo od njega da nauče. Profesor Novak je i bez titule održao čas.
BONUS VIDEO