Oglas

Osvajač Evrolige sa Željkom došao u Inđiju da pomogne srpskim porodicama: "Ti momci su mi kao braća"

29. jan. 2026. 12:51

Bivši košarkaš Jorgos Bogris je neko koga će se na prvu setiti samo najveći ljubitelji košarke. U pitanju je osvajač Evrolige sa Panatinaikosom iz 2011. godine, ali i neko ko među srpskim asovima ima velike prijatelje zbog kojih je došao u Inđiju.

Oglas

Pred više od 1.000 ljudi, u hali koja je bila ispunjena do poslednjeg mesta, odigran je humanitarni košarkaški meč između КК Železničar i FК Železničar Inđija, dva kluba istog imena i istog cilja – pomoći humanitarnoj organizaciji „Srbi za Srbe“ i višedetnim porodicama pod njihovom zaštitom.

Svečanu atmosferu ulepšali su asovi srpske košarke Branko Lazić i Milan Mačvan, koji su bili deo stručnog štaba КК Železničar, kao i igrači koji su nastupili na parketu za fudbalsku sekciju - Stefan Birčević, Stefan Marković, Mile Ilić, Ivan Radenović, Strahinja „Braca“ Milošević i Miroslav Raduljica, ujedno i fudbaler Železničara. A specijalni gost bio je nekadašnji reprezentativac Grčke i osvajač Evrolige sa Panatinaikosom, Jorgos Bogris.

Njegov dolazak dao je emotivnoj večeri u Inđiji međunarodnu dimenziju i dodatnu težinu. Retko se dešava da takav igrač gostuje na humanitarnoj utakmici u Srbiji, što je, uz dolazak srpskih asova ovaj duel činilo jedinstvenim. A Bogris odlično zna gde je bio i za Srbiju ga vežu brojna prijateljstva iz igračkih dana.

"Znaš, ovo je 'Srbi za Srbe', ali sada je "Grk za Srbe". Ceo život, momci kao Miro (Raduljica), ranije Milenko Tepić, toliko njih su mi kao braća, pa mi je bila obaveza da dođem, posebno za ljude čije su vrednosti kao kod Miroslava, za ljude koji su vredni svakog trenutka naše energije i pogotovo kada je razlog ovako nešto. Srećan sam što sam u njegovom rodnom gradu. Uživamo maksimalno i nadam se da kad god se ukaže slična prilika da ću ja ili neko drugi biti ponovo pozvan, uvek volim da se vraćam ovde", iskreno će Bogris.

Parket je zamenio internet vodama i sada snima podcast o Evroligi.

"Kada me je Raduljica pozvao, rekao sam da je sva ta energija koju on ulaže nešto lepo i da je dobro promovisati to i u Grčkoj. Možda i drugi momci iz mog grada urade isto i pokušaju da pomognu, jer obično sportisti ne pokušavaju da budu sa druge strane i to nije lepo, vaša moć je neverovatna naročito ako ste aktivan igrač. Naročito u zemljama na Balkanu, kao što su Grčka i Srbija, toliko je velikih timova i toliko vas ljudi prati. Tako da se ja trudim da ovaj primer iskoristim i pokažem koliko je lepo bilo ovo naše putovanje i da što više ljudi u Grčkoj vidi kako možemo svi da brinemo".

Pošto svakodnevno prati Evroligu, prirodno smo pričali i o tekućoj sezoni koja je turbulentnija nego ikad...

"Konkurencija je zaista jaka, srećan sam što se grčki timovi takmiče veoma dobro. Nadam se da će neki od njih — nadam se oba, ali verovatno jedan, jer je konkurencija ogromna — biti na Fajnal-foru. Sa druge strane, veliki sam fan Šarasa Jasikevičusa i Fenerbahčea, mislim da do samog kraja plej-ofa niko nije siguran, jer su timovi od prvog do osmog mesta na istom nivou. I mi smo kao navijači, kao jutjuberi zapravo, srećni što imamo ovakvu ligu i što se baza navijača širi".

Željko Obradović, Luiđi Datome i Šarunas Jasikevičus
ANDREJ CUKIC / EPA-EFE

Kako je spomenuo da je fan Jasikevičusa, nekako se nametnulo i da je fan Željka Obradovića, posebno jer se radi o treneru sa kojim je 2011. osvojio Evroligu u dresu Panatinaikosa, i za srpsku trenersku školu imao je neverovatne hvalospeve.

"Njegov sam fan, jer sam radio s njim nekoliko godina, on je zapravo najbolji ikada. I ne samo zbog načina na koji tretira to da su svi jednaki, ali ne i isti — i pod tim mislim na disciplinu na terenu, koja je ista od prvog do poslednjeg igrača — već i na to koliko može da bude opušten van toga, jer je to, po meni, njegova izuzetnost. Zatim detalji… I tužan sam zbog onoga što se dogodilo u Partizanu, on to uopšte nije zaslužio, jer nije samo legenda, već i čovek koji je svih ovih godina trebalo da ima maksimalno poverenje, čak i ako stvari ne idu baš najbolje. I kao Grk, ne samo on, već i Duda, i Maljković, cela srpska generacija trenera koja je došla početkom devedesetih u moju zemlju — jedno veliko hvala od mene kao sportiste, jer su nas stavili na mapu. Škola košarke u Grčkoj zasnovana je na njima. I za mene je najvažnije ne da li je neko dobra ili loša osoba, ne samo način na koji igraš i poštuješ tim i igru, nego i vrednosti koje daješ svakom igraču pojedinačno - kako da živi u organizaciji, u timu, u porodici. Porodici sa momcima koji će te možda pratiti celog života, porodici sa momcima za koje se boriš za isti cilj. I to je najbolji 'trik' koji nam je srpska škola košarke uopšte dala".

Bogris, Raduljica i srpski asovi u Inđiji
Petar Zinajić Vučković

Bogris je zajedno sa Raduljicom i ostalim srpskim asovima pojačao fudbalsku sekciju Železničara, a sa fudbalerima su pre košarkaškog duela bili i na njihovom terenu.

"Prvo smo išli da igramo fudbal, bilo je lepo osetiti malo travu i hladnoću. Moje prve reči su bile: „O, mislio sam da smo mi košarkaši malo manje žilavi, znaš?“ Zaslužuju više nego što mi možemo da pružimo. Srećan sam što vidim prijatelje iz prošlosti, kao što su Marković, Miro, Mačvan, sa kojima smo svih ovih godina igrali kao protivnici u reprezentacijama ili u španskoj ligi, u Evroligi takođe, i zaista sam srećan što su svi ljudi iz Inđije prihvatili ovaj događaj. Zato se trudim, vidiš, da uložim malo više napora, jer svi ti ljudi treba da gledaju ne samo neke finije momke kako trče gore-dole, već treba da vide akciju. Tako da ću pokušati da donesem tu akciju na teren, da uživamo, da pobedimo, naravno — jer je to moja 'droga', a posle da popijemo neko pivo", rekao nam je Bogris na poluvremenu humanitarnog meča.

Takođe, bilo je zabavno videti koliko su deca imala pitanja za njega, a on je strpljivo i posle utakmice još dugo igrao sa njima.

"Ne mogu baš da se povežem sa njima (zbog jezičke barijere, prim.aut), Milenko Tepić, koji mi je bio najbolji prijatelj u prvim godinama karijere, pokušavao je da me nauči nešto srpskog, ali sada je jedino čega se sećam je viljuška, stolica, majica, drug, prijatelj i 'ti si lepa'", na odličnom srpskom je završio Bogris.

Iako je to sigurno najmanje bitno, ali koliko je meč bio neizvestan pokazuje i podatak da su se radovali fudbaleri Želje pojačani majstorima pod obručima i trojkom Stefana Markovića pet sekundi pre kraja za pravi sportski delirijum. Naravno da je rezultat bio u drugom planu i služiće pre svega za priču kako su fudbaleri pobedili košarkaše, a najvažnije jeste da je ostvaren pravi trijumf u najbitnijem segmentu – humanitarna pobeda, jer je u hali u Inđiji prikupljeno 400.000 dinara koji će biti donirani humanitarnoj organizaciji „Srbi za Srbe“.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare