Kompanija Magellan, specijalizovana za mapiranje okeanskog dna, 2022. godine spustila je dva daljinski upravljana podvodna vozila na dubinu od 3.800 metara ispod površine Atlantika kako bi zabeležila oko 715.000 fotografija olupine Titanika. Na osnovu zabeleženih snimaka, stručnjaci kreirali su precizan digitalni model broda, koji i danas otkriva potresne detalje tragedije u kojoj je, pre više od 110 godina, život izgubilo više od 1.500 ljudi.
Ovo impresivno istraživanje biće predstavljeno u novom dokumentarcu National Geographic pod nazivom Titanik: Digitalno vaskrsnuće. Među brojnim otkrićima izdvajaju se i dosad nepoznati detalji – poput dokaza da je tim inženjera svesno žrtvovao svoje živote kako bi što duže održavao osvetljenje na brodu, prenosi BBC.
„Titanik je poslednji živi svedok te katastrofe – i još uvek ima mnogo toga da ispriča“, izjavio je za BBC analitičar Parks Stivenson.
Prema podacima National Geographica, digitalni blizanac Titanika predstavlja jedan od najvećih podvodnih 3D replika ikada napravljenih. Model se sastoji od 16 terabajta podataka – što je ekvivalentno sa oko šest miliona elektronskih knjiga. Fotografije i milione laserskih merenja zabeležila su dva robota simbolično nazvana Romeo i Julija (mada mnogi smatraju da su propustili šansu da ih nazovu Rouz i Džek).
Jedan od najzanimljivijih detalja potiče iz kotlarnice broda – stručnjaci su primetili da su pojedini kotlovi udubljeni, što ukazuje na to da su radili sve do samog potapanja broda. Otvoren ventil na palubi na krmi takođe potvrđuje da je para nastavila da napaja električne sisteme do poslednjih trenutaka, što se poklapa sa izjavama preživelih – da su svetla na brodu bila upaljena dok je tonuo.
To znači da je grupa brodskih inženjera ostala na svojim mestima, održavajući pogon, znajući da verovatno neće preživeti. Udar u ledeni breg dogodio se usred noći, i bez svetla, posada bi morala da spušta čamce za spasavanje u potpunom mraku. Njihova hrabrost verovatno je spasla mnoge živote.
Digitalni model otkriva i druge potresne detalje – poput razbijenog okna brodskog prozora, verovatno oštećenog tokom udara u ledeni breg. Ovo potvrđuje svedočenja preživelih da je led prodro u pojedine kabine. Takve stvari teško je uočiti tokom zarona podmornicom, jer se u mraku vidi samo ono što je neposredno ispred vas, objašnjava Stivenson, koji je i sam ranije zaranjao do olupine.
Analiza modela potrajaće godinama, ali je u međuvremenu razvijena i kompjuterska simulacija sudara broda s ledenim bregom. Rezultati su pokazali koliko je tragedija mogla biti izbegnuta – prema The Timesu, sudar je trajao nešto više od šest sekundi. Titanik je bio konstruisan tako da može da ostane na površini čak i ako se četiri odeljka napune vodom, ali pukotine koje su nastale zahvatile su šest odeljaka. Neke od tih pukotina bile su veličine samo dva A4 papira. Ipak, te pukotine danas nisu vidljive jer su zatrpane slojevima mulja na morskom dnu.
Na kraju, digitalni model Titanika i kompjuterska simulacija dokazuju koliko tehnologija može doprineti istraživanjima istorijskih događaja – bez opasnosti po ljude i bez dodatnog oštećivanja osetljive životne sredine.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare