Kako je u Srbiji pronađen grob čuvene pevačice Nine Spirove

Zasluga za tekst koji slijedi pripada dvojici pravoslavnih sveštenika i jednoj novinarki. Zaslugu za fotografiju uz ovaj tekst ima osoba koja ne želi da joj se navede ime. Sveštenici su Zlatko Angeleski iz Prilepa i Dejan Rakić iz Koštunića kod Gornjeg Milanovca. Novinarka je Kristina Gjorgjievska iz Skopja. Po zanimanju je Angeleski crkveni protojerej, po obrazovanju teolog. Protojerej Angeleski mi se javio nakon čitanja moga teksta "Nina Spirova u Čačku" objavljenog u ovoj rubrici, i napisao da Nina Spirova nije umrla u Filadelfiji, kako je u tekstu stajalo, već je umrla u selu Koštunići između Čačka i Gornjeg Milanovca. Ondje je i sahranjena, dana 13. septembra 2020. Napisao je i da je najbolji izvor za sve o Nini Spirovoj novinarka Gjorgjievska, koja je na odmoru, no će mi se javiti čim se s odmora vrati.Zlatko Angeleski ne zna otkud je i kako došla vijest da je Nina Spirova preminula u Americi. Još mu je čudnije što je takvu vijest objavilo preko dvadeset makedonskih web stranica, i kako je vijest preplavila Makedoniju. Protojerej Angeleski brine o kulturnom naslijeđu Prilepa, a Nina Spirova je za Prilep nepreskočiv i vječan glas.https://www.youtube.com/watch?v=VFwUWpePnW4Zahvaljujući komunikacijskim olakšicama koje je donio tehnološki napredak, našao sam u Koštunićima ljude koji su znali i Ninu Spirovu i bili na njenoj sahrani. Pop Rakić je bio sveštenik koji je vodio obred sahrane. On je dvadeset godina bio u Koštunićima i znao je Spirovu. Kaže da je u parohiju došao 2000. godine i tada je Spirova već bila nastanjena u Koštunićima. Bila je bliska prijateljica sa jednom mještankom iz Koštunića, koja je radila u Americi, u Filadelfiji. Kad je ta mještanka otišla u penziju, nastanila se u Koštunićima, a to je povuklo i Ninu Spirovu da se i ona nastani. S njima dvjema je živjela i majka te mještanke. Same sahrane se jerej Rakić sjeća dobro. Kaže da su prijatelji i rodbina podigli spomenik Nini Spirovoj.Ona ista osoba koja ne želi da joj navedem ime, na moju molbu je otišla na groblje i načinila sliku groba Nine Spirove. Za taj trud i za ljubaznost u razgovoru zahvaljujem joj se preko ovih novina.Kad se Hristina Gjorgievska vratila s odmora, dopunila se slika o Nini Spirovoj. Ova nikada nije živjela u Filadelfiji, tamo je ponekad posjećivala svoju prijateljicu iz Koštunića. Novinari, kakvih već ima, pisali su da Spirova živi te u Americi te u Njemačkoj, a ljudi koji su tim vijestima vjerovali (među njima je i ovaj koji ovo piše), uzimali su ih za pouzdane. Tako je nastala i vijest da Nina Spirova živi u Čačku, a u Čačku nije živjela.Nina Spirova je živjela u Zemunu, u ulici 22. oktobra na broju 11. To sam saznao od Hristine Gjorgjievske. Hristina je od mene saznala da sam u Zemunu živio punih deset godina i da sam stalno prolazio ulicom 22. oktobra. Na sto metara od zgrade u kojoj je živjela Spirova, živio je pjesnik Novica Tadić, a na drugoj strani, malo dalje, u jednoj poprečnoj ulici živio je David Albahari. Dobro znam zgradu gdje je stanovala Nina Spirova. Ali nisam znao da u zgradi živi Nina Spirova.Nisam znao ni da je Nina Spirova rođena kao Nina Spirkoska. Njen brat Dimko se preziva Spirkoski, tako se prezivala i sestra Milka dok nije uzela muževo prezime Puharić. Pjevačica Nina Spirova i pjesnik Bogomil Gjuzel skratili su prezimena očeva i umjetnički se osamili. Otac Nine Spirove, Kiril Spirkoski, (1908-1986) oženio se 1932. Ljubicom Ključariček (1914-1991) rodom iz Celina kod Vrbovca u Hrvatskoj. Ljubica je došla u Prilep sa grupom pjevača i tu je upoznala Kirila. Na grobu roditelja Nininih ispod prezimena Spirkoski stoji Šindevci. To je porodični nadimak, po kojem su bili poznati ne samo među pjevačima i sviračima. Sve sam to saznao od Hristine Gjorgievske.Na grobu Nine Spirove, ispod imena i godine rođenja i smrti, stoji: istaknuti umetnik. Ova birokratska oznaka svakako nije stavljena da ironizira odnos kulturne javnosti prema velikoj pjevačici, ali uz njeno ime oznaka ispada upravo takva. Spirova je status istaknutog umetnika imala u Srbiji, u Makedoniji nije, imala je srpsku penziju, makedonsku nije. Makedonska kulturna javnost je prema Nini Spirovoj imala neku neobjašnjivu damnatio memoriae. Hristina Gjorgjievska kaže kako se o njoj raspitivala u makedonskim strukturama koje se bave muzikom i pjevačima i kako joj je rečeno da ništa o njoj ne znaju i kako čak možda i nije više živa. Kako je došlo do toga da makedonska i jugoslavenska Ella Fizgerald (tako ju je zvao čuveni kompozitor Dragan Gjakonovski – Špato) i Édith Piaf (mnogi drugi) sa povlačenjem iz javnosti nestane i iz sjećanja, to ostaje zadatak za istraživače.https://www.youtube.com/watch?v=2r4SmSPzZV4Hristina Gjorgjievska mi je ispričala kako je, poslije zahtjevne potrage, došla do adrese Nine Spirove u Zemunu i poslala joj pismo. Nakon nekog vremena joj se, kao novinarki koja voli Ninu Spirovu, obratila Marina Puharić, kćerka Ninine sestre Milke, i kazala kako je saznala od Nine da je na zemunsku adresu došlo obavještenje o nekoj pošiljci iz Skopja, a kako Nina živi u Koštunićima, vjerovatno će se pošiljka vratiti, te nju, kao novinarku, moli da istraži od koga bi mogla biti ta pošiljka. Rekla je i da je to u posljednjih pedeset godina prva pošiljka za Ninu Spirovu iz Makedonije. Hristina je rekla Marini da nema potrebe za istraživanjem, jer je pošiljku, to jest pismo, poslala ona, Hristina. I pismo se zaista vratilo u Skopje, pa ga je Nina, zajedno sa šalom koji je isplela za pjevačicu poslala po Marini. I Nina je u Koštunićima, od Marine, dobila Hristinino i pismo i šal, ali nije stigla da na pismo odgovori. Tako Gjorgjievska nikad nije srela Spirovu. To pismo, puno nježnosti i poštovanja za veliku umjetnicu, uz mnogo drugih tekstova i pjesama dobio sam ovih dana od Hristine.Slušajući te pjesme mislio sam, naravno na Mija Raičevića i na njegovu i moju neispunjenu želju da odemo u posjetu Nini Spirovoj. Ali sam mislio i na još jednog velikog i pjesnika i parodičara, pjevača samo takvog, na Predraga Lucića. Koliko smo puta samo znali zapjevati "Snošti pominav zaminav pokraj prilepskite kasarni". Nina je izvorni pridjev "bitolski" u prvom stihu zamijenila sa "prilepski", i on je nama bio prilepski. Lucić je u pjesmi ЈАС + ТИ (naslov ćirilicom, iz zbirke "Ljubavnici iz Verone") ostavio nježan i proročki trag svoje duše za svoju dragu, a i za Ninu Spirovu:Ako ne dočekam PetrovdanA tiTi udaj se ponovoI svadba nek bude galičkaPa da te čujem ljepotoNa groblju kad krene teškotoSite momčinja pokojniJa možda mrtav možda pjanLežim tu pod lažnim imenomAtanas ParahodotovI dok mrtve svatove dozivašJa ustat ću iz groba tuđegaAko mi kažeš znaš ti već štaAko kažeš mi ko Nina SpirovaAko kažeš miÇok seni severamSinan Gudžević, Novosti.hrBonus video : Feđa Štukan o današnjem shvatanju reči "Jugosloven" i filmskoj autobiografiji

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=featukanodananjemshvatanjureijugoslovenifilmskojautobiografiji-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="4031877"]