0
Miroslav Krleža (1893-1981) je sigurno jedan od najvećih hrvatskih i jugoslovenskih pisaca ikada. Beogradu i Srbiji je uvek bilo zanimljivo da znaju kakav je odnos veliki pisac iz Zagreba imao prema nama.
Ne samo da je pisac „Glembajevih“ bio važan u Zagrebu, on je i te kako bio bitan i u Beogradu. Njegovi odnosi sa Srbima i Beogradom su dugotrajni, kontroverzni, privatni, službeni, poslovni i pre svega višeslojni. Pisac i novinar Radovan Popović je 1997. godine napisao knjigu „Krleža i Srbi“ (Službeni glasnik) koja hronološki prati velikog pisca kroz njegove odnose sa Srbijom i Srbima. Knjiga sadrži puno zanimljivih anegdota iz odnosa Krleže sa srpskim piscima i javnim ličnostima, od kojih vam ovog puta prenosimo dve.
„Krleža je Enesu Čengiću (svom biografu) u decembru 1977. pričao o svom poslednjem susretu sa Milošem Crnjanskim:
‘Posljednji smo se put vidjeli u decembru 1925. u hotelu ’Moskva’ u Beogradu. Sjedio sam jednog prijepodneva, poslije povratka iz Rusije, i pio kavu. Mojem je stolu prišao Crnjanski.
– Kako ono pišeš o Moskvi? pita me.
– Zašto?
– Praviš mi propagandu. Pišeš o Kremlju kao o komunističkom leglu!
– A kako bi ti htio da pišem?
– Nipošto ne onako. Reci, koliko su ti platili?!
Sav sam se nakostriješio.
– Gubi se od moga stola! Da te ne vidim! dreknuo sam.
Ustao je, problijedio, brada mu je zadrhtala, pošao i onda se okrenuo prema meni.
– Stara svinjo! rekao mi je francuski.
Tako smo se rastali…“
Zanimljiv je i jedan susret koji je Krleža imao sa srpskim diplomatom Živojinom Balugdžićem sredinom 30-ih godina prošlog veka.
„Naime, Partija je poduzela akciju da se spasi jedan radnik, komunist, koji je bio osuđen na smrt. Zadužili su me da sakupim što više potpisa jugoslovenskih kulturnih radnika za spas osuđenika, te sam tako putovao do Ljubljane, gdje sam uspio dobiti potpis između ostalih i Otona Župančiča koji je kao diplomat služio u Carigradu, Solunu, Ateni, Berlinu… U Berlinu je bio i Miloš Crnjanski kao ataše za štampu. Balugdžić me primio u svom beogradskom stanu. Iza radnog stola imao je veliku Hitlerovu sliku s autogramom.
Pitam ga, što će mu ta slika.
– Ja sam diplomat i moram se diplomatski ponašati, uostalom, ja sam tamo akreditovan kao predstavnik jedne zemlje i zašto ne bih imao njegovu sliku – odgovorio je.
Pokušao sam ga nagovoriti da potpiše peticiju, ali je odbio. Na kraju je rekao:
– Znate li Vi, Krleža, šta misle Srbi o vama Hrvatima?
– Ne znam.
– Misle da idete u pičku materinu…
– E, budite uvjereni da isto misle i Hrvati o Srbima…“
Bonus video: Nobelova nagrada – zanimljive činjenice
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare