Foto: Vladimir Šporčić/Tanjug, Vesna Lalić, EPA-EFE/MAXIM SHIPENKOV / POOL

Šta bi ono u subotu? Otkud ona eksplozija „patriotskog naboja“, izliv onolike „hrišćanske ljubavi“ prema ljudskim bićima, kako su se okupile sve one pesnice sa Partizanovog juga i Zvezdinog severa da se obračunaju sa jednom osetljivom manjinskom grupom? Kako to da su se slične manifestacije bez problema održavale godinama unazad, od dolaska SNS na vlast, a sada ponovo gledamo nasilne scene prema bezazlenim ljudima koji se bore da izađu iz kaveza?

Neke kolege kažu da je u pitanju ruski faktor koji deluje kroz razne „patriotske“ organizacije i navijačke grupe, te da je i to jedna od zakulisnih opomena Kremlja, koji želi da nam skrene pažnju na problem uvođenja sankcija.

Ima ovde ruskog uticaja, ali neko drugi drži daljinski upravljač kojim aktivira ove grupe. Neko ko vođama tih grupa može da oprosti neka nepočinstva i zažmuri na njihove poslove iz sfere kriminala. Dakle, govorimo o srpskom faktoru, faktoru SNS, faktoru Vučić.

Kompletan mizanscen ovog pozorišnog komada je režiran, a na terenu su ga kontrolisale i usmeravale domaće službe bezbednosti.

Priča o ruskom faktoru je alibi koji koristi aktuelnoj vlasti u Srbiji, to je zaklon iza koga se državni vrh sklanja kada dođu emisari iz Brisela, Berlina, Pariza i Vašingtona, sigurno utočište u kome državni establišment preživljava i kupuje vreme za donošenje teških odluka. Znaju to i ovi tobože nezavisni analitičari, eminentni tviteraši koji se eto ubiše da nam objasne da je Vučić izgubio kontrolu nad ekstremistima. Jeste, malo morgen.

Reč je o najpragmatičnijem igraču u srpskoj političkoj areni koji će i haos sa Prajda da ponudi kao razlog zašto još ne uvodi sankcije Rusiji i time da dobije još na vremenu, time će da opravda i to što hvata poslednji voz za formiranje vlade. Pre Prajda imali smo situaciju sa Kosovom, energetskom krizom i ne sekirajte se, jer su već u planu druge „rampe“, koje vlast može da iskoristi kao alibi.

I sve to prolazi kod istih tih partnera sa Zapada koje Vučić „zavlači“ raznim obećanjima i izgovorima.

Deo opozicije nikako da shvati da Vučić nije Slobodan Milošević i da ovo nije 2000. godina.

Trenutno je u Njujorku, sprema sa za govor u UN, a i inače se na najvišem nivou susreće sa svim predstavnicima političkog Zapada. Zapad želi da sarađuje s njim, neće da ga ruši jer je kooperativan, čvrsto u rukama drži dizgine najveće države Zapadnog Balkana i jedan je od ozbiljnijih igrača u ovom delu sveta.

Da sumiramo, vrh vlasti kontroliše huligane, neredima na Prajdu kupili su još neko vreme za donošenje teških odluka (Kosovo, sankcije Rusiji), Zapad želi da sarađuje sa Vučićem, a krajnje je vreme da opozicija prestane da potcenjuje „ludaka“ i shvati protiv koliko ozbiljnog igrača se bori.

***
Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare