Ivan Mrđen Foto: agencija Intelier

Današnja dnevna doza Srbije, u okviru mog ličnog programa priprema za “nazad u veliki prljavi grad”, inspirisana je jednim pasusem iz poduže objave profesora Ivana Kljajića (Sky Academy i Akademija Umetnosti Novi Sad).

Ukratko, njegovog 11-godišnjeg sina koji rado trenira u svom omiljenom klubu napao je otac jednog drugog dečaka, samo zato što je u svlačionici razbijena obična flašica sa vodom. Ovo drugo dete, preplašeno kako će da objasni tako veliku štetu, okrivilo je profesorovog sina, što je bio povod da “veliki tata” uleti u svlačionicu i izvređa svu decu, preti “bacanjem kroz prozor”, a nabeđenom počiniocu je čak i strgnuo naočare sa lica.

Profesor Kljajić je sačekao jedan dan da vidi kako će klub da reši ovu situaciju, trener je zakazao sastanak sa nasilnikom koji je ovaj izbegao, posle čega je usledila prijava policiji i tužilaštvu. Tužilac je zaključio kako “nema elemenata krivičnog dela”, jer je ovaj to učinio u “afektu”, ali da “ako se napad na dete ponovi, da se obavezno prijavi”.

Posle toga se profesor Kljajić na vajber grupi roditelja zahvalio deci koja su stala u odbranu njegovog sina, najavivši da će ga ubuduće lično pratiti na treninge. Napisao je i poruku “nepoštovanom, ne gospodinu”, upozorivši “kao roditelj roditelju i muškarac muškarcu” da će ga ovaj zapamtiti za ceo život, “budeš li se još jednom obratio mom sinu ili mu prišao na metar”.

PROČITAJTE JOŠ

Kakvo je to vreme kad “spirala nasilja” može da se zavrti na tako beznačajnom povodu, a u svoj kovitlac uvuče i sasvim pristojne i takvom načinu “rešavanja problema” nesklone ljude. O tome mnogo kazuje i ovaj deo objave mog imenjaka:

“Moje pitanje za tužioca je da li roditelj treba da prebije ili unakazi nečije dete da bi ‘postojao elemenat krivičnog dela’? Tokom razgovora u policiji policajci su bili veoma kulturni i uviđavni uz opasku da su ljudi na ivici razuma i da samo traže konflikt da izbace bes, da su tuče redovne na dnevnom nivou, pogotovu u saobraćaju i da situacija nikada nije bila ovakva.”

Grčki dramatičar i pesnik Sofokle je u petom veku pre nove ere rekao da će “država u kojoj nasilje i pojedinci koji ga vrše ostaju nekažnjeni završiti u dubokoj tami”.

Bilo je to u Atini, u vreme Perikleovog “zlatnog doba”, pa su u tom smislu opravdane i neke analogije sa zbivanjima u naprednjačkoj Srbiji. Mediji i društvene mreže su prepuni nasilja, vršnjačkog, nad ženama, verbalnog, prosto siledžijskog, u saobraćaju… a zajedničko je jedino to što ostaje – nekažnjeno!

Samo na Tviter nalogu lika koji objavljuje pod firmom “Patogeni puding”, samo tokom ovog meseca, moguće je videti objave poput “Beograd noću”, gde negde kraj autoputa, iza neke ograde, petorica, šestorica nekoga šutiraju i tuku motkama, pre toga masovnu tuču u restoranu na Ledinama u okviru manifestacije “Dani Bosanskog Grahova” (navodno zbog pevačice), pa “Tramvajsku hroniku”, gde dvojica rmpalija tuku nekog na zadnjoj platformi, pa objavu kako je u jednoj beogradskoj srednjoj školi učenica napala profesorku veronauke ili kako se đak i profesor rvaju na času u Smedervu…

A mesec je počeo paljevinom automobila ispred porodične kuće Dragoslava Stankova u Elemiru, dok je sa sedmogodišnjim detetom i suprugom spavao. To nije samo “slika današnje Srbije u kojoj se kritičari vlasti zastrašuju tako da se više ne biraju sredstva i ugrožava život celih porodica”, to je, na žalost, Srbija danas! Zemlja nekažnjenog ili, još gore, neprimećivanog nasilja, u kojoj je na svim nivoima zacarilo pravilo “nemoj da prićaš s njim, nabodi ga!”

Kao da više nije u pravu američki lingvista i filozof Noam Čomski, po mnogima najznačajniji savremeni kritički mislilac, kad je govorio da nam “nikada neće trebati argument protiv upotrebe nasilja, ali uvek će trebati argument za njegovu upotrebu”.

Nama je, izgleda, mnogo bliži nemački filozof Fridrih Vilhelm Niče (1844-1900), koji kaže: “Ludilo je retko kod pojedinaca, ali u grupama, strankama, narodima i vrmenima ono je pravilo!”

BONUS VIDEO Ivan Mrđen: Šta je nama naša „Borba“ dala?

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar