Oglas

Aleksandar Lekso Saičić
Aleksandar Lekso Saičić
Aleksandar Lekso Saičić

Ako može Crna Gora ili kako je Lekso Saičić ubio samuraja u čast ruskog cara

08. jun. 2022. 11:28
>
08. jun. 2022. 12:00

Ako će komšije da nam čuvaju čast i integritet - ozbiljno uzdrman aktom diplomatske agresije Kremlja prema režimu koji im je (iz do sada nerazjašnjenih razloga) očigledno "u džepu" - onda mrka kapa, što bi rekli Crnogorci, inače konkretne komšije koje su nam spasile pomenutu kapu.

Oglas

Dakle, ako može narod:-koji je sa oduševljenjem u začecima svoje istorije isticao da ga Rusija maltene hrani, i da je "nas i Rusa 300 miliona";-koji je ruskoj vojsci, za upotrebu u ratovima nevezanim za Crnu Goru, "poklonio" nekoliko istaknutih junaka. Među njima je i, recimo, Matija Zmajević, jedan široj javnosti van Crne Gore nepoznati Peraštanin, koji je bio admiral Ruske mornarice i osnivač Kaspijske flote. Među njima je, takođe, i Aleksandar Lekso Saičić, koji je kao duelista ispred ruske vojske u rusko-japanskom ratu, u direktnom okršaju, ubio japanskog samuraja. Jataganom, verovatno.-koji je krunisao jednog trgovca nepoznatog i suštinski dubioznog porekla za vladara a kao glavni argument - osim nezanemarljive harizme i intelekta - naveo to da podseća na ruskog cara Petra Romanova. Vladavina ovog prevaranta trajala je nekoliko godina i bila je, zapravo, prilično uspešna. Zvao se Šćepan, zvali su ga mali, i bio je lažni car.-koji je bio doslovce pregažen Rezolucijom informbiroa, u smislu da njegovi pripadnici u ogromnom broju slučajeva nisu hteli da se odreknu odanosti Rusiji ni po cenu slobode ili života. Pun ih je bio Goli otok, a među nesrećnicima bile su makar dve legende: prva, Petar Komnenić, čovek po kom je nazvan ozloglašeni lokalitet "Petrova rupa"; druga, Vlado Dapčević, čovek kom je Rusija bila draža i od Tita, i od Jugoslavije, i od rođenog brata.-(i država, i ista vlast zapravo) koja je najvažniji privredni resurs (ako ne računamo obalu) prodala u bescenje ruskom tajkunu iz najužeg okruženja cara Putina. Za neupućene, akteri te priče su Oleg Deripaska, Milo Đukanović i Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP). KAP je, praktično, njihov NIS, i desila mu se na kraju sudbina koja - budite sigurni - pre ili kasnije čeka NIS - nacionalizacija.- narod čiji je vrhovni verski poglavar - a Amflohije je to bio mnogo više od Pavla, Irineja ili Porfirija - bio stub ruskog mita, nepomirljivo i totalno celog svog života, čime se, uostalom, dičio. Branio je mitropolit "rusku stranu" u Podgorici i Beogradu podjednako žestoko do samog kraja. Neki bi rekli da je u tu svrhu iskorio i SPC;Ako, dakle, može takva Crna Gora - mora da može i Srbija da uvede sankcije Rusiji. I ako Crna Gora to može da uradi a da ne pogazi sećanje na Zmajevića, Saičića, Komnenića, Dapčevića i Amflohija - mora da može i Srbija.BONUS VIDEO: Ruski radar srpske političke scene

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sortiruskiradarsrpskepolitickesceneam-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="3344560"]

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare