Oglas

Vedrana Rudan came to Belgrade to celebrate the Eighth of March with readers at the promotion of the book "Blacks in Florence", which was held in the Great Hall of the SKC.
Vedrana Rudan Foto: Zorana Mandic/ATAImages
Vedrana Rudan Foto: Zorana Mandic/ATAImages

"Želim da umrem, spremna sam": Potresna ispovest Vedrane Rudan o borbi sa opakom bolešću

20. maj. 2025. 13:25

Poznata hrvatska književnica već mesecima se bori sa opakom bolešću, a u svojoj poslednjoj kolumni otkrila je detalje.

Oglas

Vedrana Rudan na svom blogu detaljno opisuje kroz kakve sve izazove prolaze ljudi koji se bore sa rakom, a u svojoj poslednjoj kolumni pod nazivom "Umiranje na rate - Devojka u zagrljaju metastaza" osvrnula se na to kako se sa ovim bore njeni najbliži.

"Je**te, koji davež. Hemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica… Pa dođeš kući. Mačke grickaju keksiće, cveće cveta oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mesto. Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. "Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe". Ćutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umreti, želim umreti, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba misliti ružičasto. Moj muž skače sa stolice, "naši" će ipak biti prvaci… Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?", napisala je Vedrana, i nastavila:

"Šta će se promeniti? Mome će mužu si*ati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi… Smejem se glasno. "Konačno", govori muž, "vidiš da hemo ima smisla, bolje si, ozdravićeš". "Da", govorim, "osećam se bolje" i gledam veselo u muža koji ne zna šta ga čeka. A moja deca? Zovu me, posećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim detetom koje shvata da glumim. Drugome kukam. Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osećala na njihovom mestu. Ubila bih boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem na kauču će sediti, zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta… "Je*ale te jagode", vrisnula bih histerično, "bori se za život, ne planiraj moju budućnost". Zato mu nisam spomenula onu si*atu kuvaricu. Prijateljica me opet zove: "Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je letovanje na Korčuli…' A onda me zabrinuto pita, "kako si?" Oseća se krivom. Htela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živeti, želim živeti želim živeti? Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?", pisalo je u njenoj objavi.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare