Bojan Marović jednom prilikom je govorio o svom ocu, koji je preminuo kada je pevač bio dete.
Pevač je tada istakao da se njegova majka potrudila da nadomesti ovaj gubitak, kao i da mu je davala snagu da ide dalje.
„Moja majka nikada to nije dala da bude tako. Ja jesam to bio, ali ona je želela da ja budem dete. Nažalost nisam bio dete, u njenim očima jesam, ali ja nikada nisam to dao. Tražio sam jedan jedini razlog za život, a to je da kada dođem vidim njen osmeh i vidim da mi je porodica u redu.“
Takođe, Bojan je istakao da je gotovo svakog dana posećivao očev grob.
„To je sve. Jer, ne možete da shvatite, u jednom trenutku ne postoji više ništa, sve je crno da crnje ne može biti, a onda vidite ženu koja se sakrije i kaže sa osmehom: „Kako je bilo u školi, je l’ bilo sve u redu?“. Dođete u taj stadijum ako ona nije pala, nemam ni ja pravo na to. Nije postojao dan da nisam otišao na grob“, kaže Bojan za Blic.
Podsetimo, ranije je istakao da je bio prilično miran mladić, te da ga buran život nikada nije zanimao.
„Kao da zaista razgovaramo, jer sam ja pričao šta me boli, ali kada sam se odselio za Beograd, odjednom više nije to onaj Bojan koji ide sa čelom. Jedinu stvar koju sam tražio je bila da imam klavir u svojoj blizini. Ja nisam hteo da izlazim po klubovima, ja nisam hteo da izlazim po nekakvim splavovima, nije me ništa to zanimalo, mene je zanimao klavir, stvaranje, čitanje i to je to. Znao sam da provodim sate i sate samo čitajući i čitajući.“