Foto: REUTERS/Maxim Shemetov

Jedan deda je ispričao za medije kako je preživeo skoro osam dana zatrpan pod ruševinama svog doma nakon razornog zemljotresa u Turskoj – pijući sopstveni urin.

Husein Berber (62) izbegao je da bude zgnječen na smrt kada se plafon njegovog stana u prizemlju srušio oko njega i držao ga uz frižider i ormarić.

Ostao je da sedi u fotelji u mrklom mraku u ruševinama stambene zgrade od 15 spratova u kojoj je živeo sa porodicom.

Husein, koji je dijabetičar, ispričao je kako je petljao u mraku i pronašao jednu flašu vode koju je popio u svojoj smrskanoj kući u Antakiji u južnoj turskoj provinciji Hataj.

Dehidrirao je, a grlo mu se isušilo i promuklo dok je više puta vikao u nadi da će upozoriti spasioce nakon što je voda nestala.

Husein je rekao da je došao na ideju da urinira u svoju praznu flašu vode, a zatim sačeka da se mokraća ohladi pre nego što je popije.

Foto: REUTERS/Maxim Shemetov

Takođe je uspeo da pokupi tepih i umota ga oko sebe kako bi se zagrejao dok su noćne temperature padale ispod nule u gradu gde se srušilo više od polovine kuća.

Još pet članova njegove porodice, uključujući njegovog sina i unuke, pobegli su nepovređeni bežeći napolje kada se zemljotres dogodio nešto posle 4 sata ujutru u ponedeljak prošle nedelje.

Husein je pijuckao urin sve do utorka ove nedelje, kada su spasioci konačno probili put do njegove podzemne grobnice i spasili ga nakon što je bio zarobljen 187 sati.

Medicinsko osoblje mu je više puta govorilo da je njegov opstanak uprkos izgledima bio „čudo“ nakon što je odveden na oporavak u Gradsku bolnicu u Mersinu.

Govoreći o svojim iskušenjima iz bolničkog kreveta, ispričao je kako su njegovi rođaci spavali u različitim sobama u njegovom stanu kada ih je probudio potres.

Rekao je: „Kada je pogodio zemljotres, odmah sam ustao. Moj unuk je spavao pored mene. Pogledao sam okolo, sin mi je upalio svetlo, uzeo baterijsku lampu i rekao: ‘Oče, zemljotres je!'“

Foto: REUTERS/Maxim Shemetov

„U drugom podrhtavanju, plafon se srušio, ali me nije pogodio. Odmah sam čučnuo i seo. Zid je pao na frižider i ormarić. Zaglavio sam tamo. Bio je tu ćilim. Uzeo sam to i stavio preko sebe… Video sam da je tu i fotelja. Popeo sam se preko nje, uzeo tepih i seo tamo“, rekao je.

„Vikao sam, vikao i vikao. Niko me nije mogao čuti. Toliko sam vikao da me je grlo zabolelo. Mislim da je sin izveo decu. Kada nisam čuo nikakav zvuk od njih, shvatio sam da su spaseni“, dodao je.

Husein je rekao da je pronašao lek za dijabetes i flašu vode na podu.

Objasnio je: „Sat vremena kasnije, uzeo sam (bocu vode) i popio je. Izvinjavam se, posle sam urnirao u nju i ostavio da odmori. Popio sam to kad se ohladilo. Time sam se spasio“.

Husein je priznao da je imao mračne misli da niko neće doći da ga spase dok je pijuckao bocu sopstvenog urina da bi se preživeo danima.

Opisujući trenutak kada je spašen, rekao je da je čuo zvuk spasilačkih timova koji pokušavaju da prokopaju put do mesta gde je bio zarobljen.

PROČITAJTE JOŠ:

Rekao je: „Malo mi je laknulo kada sam čuo da se gore radi, ali mi je grlo nateklo od vike. Ja sam bio ovde, oni su bili tamo. Popeo sam se pored ormarića, pružam ruku do plafona, ali nisam uspeo. Ali na drugoj strani sobe, srušio se na krevet. Naš sin je doveo tri kopača, kopaju. Udarao sam o plafon, video sam da je izbušen, čuo sam glas, vikao sam. Neko je ispružio ruku i ona se susrela sa mojom rukom. Izvukli su me odatle. Rupa iz koje sam izašao je bila sićušna. Plašio sam se da izađem iz te rupe, ali bio sam ok“.

„To me je malo uplašilo. Ne sećam se ničega nakon što su me izvukli. Spašen sam, izašao sam, želeo sam vodu i hranu, posebno vodu. Ništa nisam jeo, nisam imao šta da jedem“, rekao je.

Husein je ispričao kako veruje da ga je spasila njegova vera.

Dodao je: „Znači, činio sam dobra dela kod Alaha, ostao sam u Meki sedam godina, hadž, umra, namaz, za sve ne samo za moju porodicu. Mislim da me je zbog toga Bog spasio“.

Član turskog medicinskog spasilačkog tima koji ga je spasio rekao je da ljudi pod ruševinama generalno mogu da prežive do pet dana. Dodao je: „Sve duže od pet dana je čudo.“

Deniz Gezer, specijalista interne medicine u Gradskoj bolnici u Mersinu, rekao je da su mnogi ljudi koji su bili zarobljeni u ruševinama preživeli danima nakon što su mogli da dođu do vode u flašama.

Calar Aksoi Colak, doktor koji leči Huseina, rekao je da mu je potrebno obezbediti samo „tretman podrške“.

Doktor je dodao: „Nema slomljenih kostiju, njegov opšti status je prilično dobar… On se zapravo brinuo o sebi tamo dole. Naš pacijent je izašao u veoma dobrom stanju“.

BONUS VIDEO: Devojčica izvučena iz ruševina u Karanmarašu

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar