Prema najnovijim istraživanjima koja je na N1 citirao istoričar Hrvoje Klasić, u nedeljama i mesecima nakon operacije „Oluja“ stradalo je oko 1.100 civila, većinom starijih osoba i žena. Takođe je oko 10.000 kuća spaljeno.
„Ne razumem kada neko kaže da o zločinima nakon Oluje ne treba govoriti jer to narušava dostojanstvo Domovinskog rata. Ne – upravo ćutanje o tome narušava njegovo dostojanstvo. Velika većina ljudi koji su učestvovali u tom ratu nije u njega išla da bi palila kuće i ubijala starce“, rekao je Klasić.
Dodao je da se mora priznati da „su mrlje uvek prisutne“.
„Takve scene videli smo ne samo 1991, već i 1993. i 1995. godine. I sa tim se mi, u Hrvatskoj, moramo suočiti. Ne Hag, ne Beograd, ne Banjaluka. Ako želimo da pokažemo da smo drugačiji od onoga što se dešavalo nakon 1945, kada se o zločinima ćutalo, a slavila samo veličanstvena pobeda – moramo priznati da su mrlje uvek prisutne“, dodaje.
„Ne znam zašto se uporno pravimo da toga nije bilo. Najnovija istraživanja pokazuju da je u nedeljama i mesecima posle ‘Oluje’ stradalo oko 1.100 civila, uglavnom starijih ljudi i žena. Oko 10.000 kuća je spaljeno. A o tim zločinima gotovo niko nikada nije odgovarao“, kaže Klasić.
„Ako želimo da budemo pravna država, moramo imati snage da se sa time suočimo. Ukazivanje na one koji su kršili zakon – bilo da je reč o ratnim zločinima ili o privrednom kriminalu – nije čin mržnje prema Hrvatskoj, već upravo suprotno: to je rad na državi, rad na demokratiji, rad na slobodi“, zaključuje Klasić.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare