Foto:EPA-EFE/CHRISTIAN MARQUARDT

Nemačka je u sredu produžila mere zatvaranja do 28. marta uz mnoge mogućnosti otvaranja zavisno od epidemiološke situacije. O tome su kancelarka Angela Merkel i 16 premijera saveznih pokrajina sastančili do kasno u noć.

PROČITAJTE JOŠ:

Prenosimo komentar novinara Dojče Velea Kristofa Štraka koji piše o politici u Nemačkoj koja se, kako piše, poigrava sa strpljenjem građana.

Deluju umorno nakon ko-zna-kojeg sastanka o borbi protiv koronavirusa. I opet pred kamerama zahvalnosti građanima koje deluje rutinski. Opet mnogo brojki i opet mnogo „ako bude ovako, onda će biti…“. I ponovo nedostaje jedan gorljivi autentični apel. Nemačka kancelarka Angela Merkel i njena pratnja, premijeri saveznih pokrajina Bavarske i Berlina, Markus Soder i Mihael Muler, deluju iscrpljeno nakon gotovo devet sati rasprave. Više od 24 kriznih sastanaka u samo jednoj godini.

Mnogo od toga što je dogovoreno se moglo predvideti. Takozvani lokdaun se produžuje, za sada do 28. marta. To je bilo i nužno uprkos tome što mnoge radnje i samostalne podreduzetnike dovodi u nezavidnu situaciju. Brojke još uvek ne dozvoljavaju da se mirne savesti može dopustiti otvaranje, pre svega i zbog toga što se mutirane varijante virusa sve češće pojavljuju u izveštajima.

No isto tako je bilo predvidljivo da će se nekim sektorima otvoriti perspektiva otvaranja. Poput terasa kafića i restorana, muzeja i delimično i radnji. I povezivanje otvaranja sa sedmodnevnom incidencijom ispod 35, što bi trebalo da donese neku vrstu olakšanja, bilo je za predvideti. Druga je stvar pitanje da li je to u ovom trenutku uopšte pametno.

Vakcinisanje! Vakcinisanje! Vakcinisanje!

No sve to ne ukazuje na trenutni gorući problem u Nemačkoj: još uvek se premalo vakciniše. U SAD-u novi predsednik najavljuje vakcinisanje svih građana do kraja maja. U Nemačkoj je nakon gotovo dva i po meseca od početka akcije vakcnisano jedva pet posto građana. Doduše uglavnom se radi o najstarijima i najugroženijima no to ne skriva činjenicu da proces zapinje na temeljnim pitanjima.

Na primer: brzina vakcinisanja. Incidencija se ne snižava samo svakodnevnim merama nego i vakcinisanjem. Što je moguće brže, što je moguće više. Sedam dana u nedelji, 24 sata dnevno. Nemački mediji su još pre Božića slavili dolazak prve vakcine. Nakon toga se dugo vremena nije dogodilo ništa. Sada je ipak postignut dogovor oko toga da od aprila u vakcinaciju budu uključeni i lekari u svojim ordinacijama. Merkel priznaje kako postoji „prostor za povećanje broja vakcinisanih“.

Drugi primer je tzv. taktično vakcinisanje. U drugim zemljama se interval između prvog i drugog vakcinisanja produžuje jer su oni koji su primili prvu dozu vakcine su više-manje zaštićeni.U tom razdoblju bi se mogli vakcinisati mnogi koji čekaju prvu dozu.Sada je barem postignut dogovor da se ovaj interval iskoristi maksimalno kako bi što više građana primilo barem prvu dozu vakcine.

Jedan drugi primer su brzi testovi koji slove kao ključ za dalja otvaranja. U februaru je ministar zdravstva Jens Špan obećao besplatne testove za sve već od početka marta. No to se nije obistinilo. Sada se to pomerilo na 8. marta. Paralelno sa državom u igru sa brzim testovima sada uskaču i veliki trgovinski lanci koje će od ovog vikenda prodavati tražene testove.

Razočaravajuće odluke

Trenutna eskalacije neodlučnosti je samo jedna dalja etapa u gomili razočaravajućih neprikladnih odluka. Jedan od primera za to je pitanje rada od kuće. Uporno se ponavljalo kako je to dobar mehanizam u borbi protiv širenja zaraze. Njega je često hvalila i kancelarka. No tek 27. januara je na snagu stupila i odredba po kojoj poslodavci svugde tamo gde je to moguće moraju omogućiti rad od kuće. Do tada su miloni građana Nemačke, uprkos strogom lokdaunu-u morali svakog dana na posao. Kancelarka je samo apelovala.

Godinu dana nakon izbijanja pandemije jedno je jasno: Nemci mogu mnogo toga u ovoj krizi dobro da proračunaju i isplaniraju. No to trenutno nije tako važno. Ono što je sada važno je vakcinisanje i testiranje. I sakupljanje što je moguće više spoznaja kako bi se sprečila nova eksplozija brojeva novozaraženih i kako bi se došlo do barem malo normalnosti.

No politika više ne signalizira duh koji je potreban u borbi protiv pandemije. I što je još gore, njeni potezi ubijaju i ono malo duha koji je preostao i pre svega utiče pogubno na strpljenje građana. Ovo je sve samo ne odlučujući i prelomni trenutak u borbi protiv pandemije, zaključuje za Dojče vele Kristof Štrak.

BONUS VIDEO:

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar