Foto: TANJUG/ STRAHINJA ACIMOVIC

U psihologiji postoji termin koji se naziva “fenomen položaja bicikliste” kojim se opisuje ponašanje osobe koja je ponizna pred jakima i moćnima (saginje se od struka nagore), dok, s druge strane, ponižava slabe i nemoćne (gazi od struka nadole). U Srbiji je ovaj sindrom prisutan gotovo na svakom mestu i u svim sferama, ali najčešće ga viđamo kod političara u situacijama kad žele da oponašaju svoje šefove.

Pročitajte još...

Imitacija gazde se manifestuje tako što u jednoj situaciji do izražaja dolazi „grandiozni“ ego političara, dok u drugoj nastupa slepa poslušnost, pa tako ta osoba one ispod sebe gazi kao pedale, dok pred onima koji su iznad njega ima pognutu glavu i savijenu kičmu.

Govoreći o prisustvu ovog sindroma među ovdašnjim političarima, psiholog Žarko Trebješanin za Nova.rs kaže da se predstavnici vlasti ponašaju krajnje potčinjeno u odnosu na one koji su iznad njih, dok se prema onima koji su ispod ophode dominantno i agresivno.

„Oni su manji od makovog zrna kad se pojavi neko moćniji od njih. Takav je slučaj i sa Tomislavom Momirovićem i njegovim odnosom sa predsednikom Srbije. On je njemu potčinjen, ali se izdire na ljude koji su ispod njega. U psihologiji postoji i fenomen koji se naziva ‘redosled kljucanja’, kojim je slikovito predstavljeno ovakvo ponašanje. U svim životinjskim zajednicama postoji određena lestvica moći gde onaj koji je na vrhu može da kljuca sve one koji su ispod“, objašnjava Trebješanin i dodaje da u nastupu ministra Momirovića postoji i određena identifikacija sa agresijom.

„To možemo da vidimo na primeru kad se Vučić izdire na svoje saradnike. Oni koji su izloženi agresiji se identifikuju sa onim ko ih maltretira i usvajaju taj način ponašanja, poglede na svet, vrednosni sistem. To nekad ide to te mere da se oni potpuno počnu da liče na njega i da imaju iste gestove“, navodi naš sagovornik.

Toma Mona spreman da bude ponižen i da ponizi 

Sudeći po ponašanju naših ministara i predsednice vlade, gotovo sa sigurnošću možemo reći da je „fenomen položaja bicikliste“ i te kako prisutan kod njih i da u toj poslušnosti i bahatosti često gube meru i ukus. Ovakvo ponašanje neretko je i komično, pa tako viđamo ljude koji pokušavaju da oponašaju svog šefa, ali usled skromnih intelektualnih kapaciteta njihova imitacija nije ništa drugo do smešna i tužna.

Upravo tako je izgledao nedavni performans ministra za nešto Tomislava Momirovića, koji je tokom obilaska radova na izgradnji obilaznice oko Beograda pokušao da izgleda kao Aleksandar Vučić. Da bi bio uverljiv u svom performansu, Momirović se dao u jednu od omiljenih Vučićevih disciplina – kinjenje i disciplinovanje Zorana Drobrnjaka, direktora Puteva Srbije.

Zbog čega Drobnjak dozvoljava da bude vreća za udaranje svakome ko u ovoj zemlji dođe na neku funkciju je posebno pitanje, međutim, Momirovićev nastup je pokazao da oni koji su ponižavani trpe ozbiljne frustracije.

“Otkazao sam tri sastanka zbog vas. Ko je vama dao za pravo da pomerate rokove? Znači, pričali smo 15. aprila (rok za završetak radova), zadnji put kad smo se videli. To mislim i na vas i na Kineze. Je l’ tako? Direktore (obratio se Drobnjaku), priđite malo bliže. Jesmo tako pričali? Gde je Jocić? Jociću? Šta smo pričali danas? Jesmo pričali poslednji put da 15. aprila moraju da budu završeni svi radovi”, ljutio se Toma Mona.

U momentima dok je Momirović trenirao strogoću, Drobnjaku je zazvonio telefon, što je bila odlična prilika za ministra da izgovori rečenicu koju smo nebrojano puta čuli od predsednika Vučića:

“Ugasite telefon”, odbrusio je Toma, a onda nastavio.

“Ljudi, molim vas, nemojte sebi da dajete za pravo da vi rastežete rokove. Niste vi državni vrh, niste vi ugovorili ove poslove. Vi ste ovde da radite”, poručio im je čovek iz državnog vrha.

Međutim, to nije bilo sve od Tome Mone, koji je svoju bahatost uporno ispoljavao zaboravljajući da ga prate kamere:

“Došli ste ko Mesi i Ronalno, daj završite to, je*ote”, uzvikivao je Momirović, dok su radnici stajali ispred njega. Istu je psovku pomenuo više puta, u više varijacija: “za*ebavate”, “za*ebete”, “je*ene sijalice”. I tako dalje.

Izlaganje je završio obraćanjem Drobnjaku rečima:

“To mi je prvi penal, nemojte tu da me prodate”. Drobnjak, sve vreme poslušan, kratko je rekao:

“Nećemo, ministre”.

Scena jedan prikazala je kako izgleda kad Mona „disciplinuje“, međutim, kad ovaj biciklista naiđe na onog ko je iznad njega, tad, blago rečeno, spušta glavu i povija kičmu.

Znajući od svih kvalifikacija za ministra saobraćaja, građevine i infrastrukture ima samo mamu i tatu, Momirović je postao jedan od najbržih kada je reč o odbrani Srpske napredne stranke i botovanju za predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

Pored samoponižavanja putem botovanja, Momirović to čini neretko i kroz javne nastupe, pa tako bespogovorno prihvata svaku kritiku predsednika Vučića, pa čak i u situaciji kad ga pred svima ponižava zbog nerada.

“Predsednik je potpuno u pravu da smo spustili tempo, to je činjenica i ne sme da se ponavlja”, rekao je Momirović za TV Prva, pokazujući time kako doživljava autoritet šefa države.

Da voli da imitra šefa pokazao je i u narednoj rečenici, kad je rekao i da sledi njegov primer i da radi 18 sati dnevno.

“Novu godinu sam dočekao tako što sam radio do 9 sati uveče i ustao u 3 ujutru da bih išao na otvaranje gasovoda. Na svoju slavu sam došao u deset sati, na rođendan svoje dece kad su zaspala”, rekao je on.

Pročitajte još...

Dva lica ministra Momirovića, jedno za šefa, drugo za one ispod njega, na najbolji način oslikavaju kadrovsku politiku državnog vrha. Stručnost je uveliko prestala da bude važna kategorija pri izboru ministra i odavno je zamenjena poniznošću i bahatošću. Toma Mona, iako jeftin imitator, potreban je ovoj Vladi Srbije – ume da posluša i ne postavlja dodatna pitanja, govori kako mu se naredi, a i bespogovorno prima packe.

Zato i jeste “vrh”.  Onaj državni.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare