Danima u novosadskom naselju Liman traje drama - naprednjaci dižu tenzije prefarbavajući fasade zgrada u boje srpske trobojke, da bi potom stanari preko njih slikali murale. Prizemni naprednjački patriotizam prolazi nekažnjeno, iako se krše propisi, ali policija i komunalne službe ne reaguju, dok tenzije rastu.
Mnoge su zgrozile slike naprednjačkih aktivista iz Novog Sada, ruku ofarbanih crvenom bojom do lakata, nekih skroz obojenih u crveno, plavo, belo, dok kliču: „Aco, Srbine“. Sve to uz podršku funkcionera SNS i prećutnu saglasnost komunalnih službi i policije koje ne reaguje iako nema sumnje da se krše zakoni i propisi.
„To što se dešava u Novom Sadu, na Limanu nema veze sa patriotizmom. Neka ti ljudi, koji to rade, prvo svoje kuće i zgrade u kojima žive ofarbaju u boje srpske trobojke, što sumnjam da su učinili. Svakako krečenje tuđe imovine bez pristanka vlasnika nije po zakonu. Ko god to radi trebalo bi da odgovara. Paradoksalno je to što se to farbanje fasada vezuje za patriotizam, mada je u pitanju najjeftinija, prizmena propaganda namenjena njihovom biračkom telu. Posebno je pitanje što se, na neki način, zloupotrebljava državna zastava i državni simboli, jer je u pitanju isključivo stranački interes. Ne treba izgubiti iz vida da je to farbanje i tenzije između naprednjaka i stanara Limana počelo kada je SNS tu izgubio na lokalnim izborima. Od tada traje uznemiravanje ljudi koji žive u tom naselju što nije dobro“, kaže za portal Nova.rs advokat Rodoljub Šabić.
Posebno je problematično što se sve dešava u trenutku kada su tenzije u društvu vrlo visoke, a vladajuća stranka radi na potpirivanju antagonizma među građanima.
„Loše je što iza toga stoji vlast. To su aktivisti vladajuće stranke, funkcioneri ih otvoreno podržavaju, a sve to dovodi do incidentnih situacija, a policija ne reaguje. I opet policija krši „svoj“ zakon, Zakon o policiji, po kome bi trebalo da postupa nepristrasno a ovde je, neskriveno, u službi jedne političke opcije“, objašnjava advokat Rodoljub Šabić.
Srpska napredna stranka duže od deceniju ima iskustva u šaranju zidova, pa u prestonici, na primer, pored navijačkih grafita Crvene zvezde i Partizana, u talasima se pojavljuju grafiti mržnje upereni protiv politčkih protivnika Srpske napredne stranke.
Tako su zidovi i trotoari Beograda svojevremeno bili prekriveni natpisima: „Đilas tajkun“, potom „Miloš Francuz (lider novog DSS-a, Miloš Jovanović), „Milica lažljivica“ (predsednica Zavetnika, Milica Đurđević Stamenkovski, pre ulaska u koaliciju sa SNS), grafiti protiv Boška Obradovića, nekadašnjeg lidera Dveri, do kampanje sa crvenim srednjim prstom koji podseća na muškii polni organ, kojim su naprednjaci išarali čak i zidove osnovnih škola. Ipak, iako je jasno ko je autor i ko stoji iza svega, koliko je poznato, nijedan naprednjak nije kažnjen zbog toga, iako je šaranje zidova u Beogradu, odlukom Skupštine grada, kažnjivo.
„Ne može se bez odluke skupštine stanara bilo šta raditi ili šarati na fasadi. Tako da je prosto takva vrsta kampanje nelegitimna i nezakonita. To je kažnjivo. Nikakva kampanja ne treba da se sprovodi protiv volje ljudi koji stanuju u tim zgradama. Jednostavno, nama treba pravi, a ne fasadni patriotizam, dokle god se dokazuje crtanjem drugome to znači da nešto krije iza toga. U Beogradu je pisanje grafita kažnjivo i odlukom Skupštine grada o komunalnom redu u Beogradu, to kazna za to je od 5.000 do 20.000 dinara, a može se i izreći mera rada u javnom interesu od 40 do 160 sati“, kaže za portal Nova.rs Nikola Jovanović iz Centra za lokalnu samoupravu.