Ministar kulture Nikola Selaković pribegao je oprobanoj odbrani nakon saslušanja u Javnom tužilaštvu za organizovani kriminal, a potom i u prorežimskim medijima, kojima je požurio da da izjavu nakon podizanja optužnog predloga u slučaju "Generalštab" u kome je jedan od okrivljenih. Ta odbrana se ne uči ni na jednom pravnom fakultetu u Srbiji, ali je vrlo efikasna i koriste je svi naprednjaci - od uličnih nasilnika do ministara, a to nije ni ulaganje prigovora, ni traženje izuzeća, već pominjanje predsednika Republike Aleksandra Vučića.
Tako je objavljen intervju pod naslovom „Ciljaju u mene, a gađaju Vučića“, što je suštinski jedan plagijat već mnogo puta korišćen u poslednjih desetak godina u Srbiji.
Selaković je pribegao toj taktici već prilikom saslušanja u JTOK 5. decembra ove godine, nakon višednevnog cirkusa, kad je prvo bežao od saslušanja, potom dolazio kad je bio siguran da u zgradi nema nikog, da bi na kraju, u pratnji stranačkog advokata Vladimira Đukanovića, ipak došao.
O slučaju nije mogao da kaže, ali je zato rekao:

„Aleksandar Vučić je njima glavna prepreka i sve što rade – rade kako bi na kraju pogodili njega. I samo to što sam ja pozvan, jasno pokazuje da je njihov pravi cilj Aleksandar Vučić. Pogledajte samo kako su se udružili sa opozicionim političarima i pojedinim medijima. Danas sam pokazao koliko su im ruke u prljavim poslovima – i to do ramena“, rekao je on.
Selaković nije jedini koji je iskoristio ovaj „adut“.
Nenad Popović, osoba s najčudnijom „titulom“ u Vladi Srbije, takođe se zaklonio predsednikom Srbije u novembru 2017. kad je u javnost dospeo izveštaj o „Panamskim papirima“. Ministar zadužen za međunarodnu, ekonomsku saradnju i oblast društvenog položaja crkve u zemlji i inostranstvu rekao je tada:

„To je politički napad na mene lično, na predsednika Srbije Aleksandra Vučića i Vladu Republike Srbije koja vodi suverenu i nezavisnu politiku. U papirima koje su objavili oni govore o tome kako se zalažem za odlične odnose s Rusijom, što je istina. Mi želimo najbolje političke i ekonomske odnose s Rusijom, ali i s EU, Amerikom i Kinom“, kazao je Popović gostujući na Radio-televiziji Srbije.
Sadašnji ministar finansija, čije ime se pominje u aferi „Generalštab“, ali i nekim drugim sumnjivim poduhvatima Srpske napredne stranke (SNS), koji je bio na čelu prestonice kada je srušena Savamala, takođe se isturanjem Aleksandra Vučića branio 2015. godine.

Tada je KRIK objavio priču da je kao službenik Agencije za privatizaciju pomogao ocu da kupi proizvođača vagona „Bratstvo“. Mali je rekao da ne razume šta je sporno u tome što su naveli „takozvani istraživački novinari“.
U svoju odbranu Mali je rekao poznatu naprednjačku bajalicu protiv uroka i tužilaštva: „Napadi nisu usmereni na mene već na premijera Aleksandra Vučića“.
U svedočenju u Specijalnom sudu optuženi Veljko Belivuk i Marko Miljković pomenuli su jula 2021. više puta tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i ministra odbrane Aleksandra Vulina, rekavši da je on učestvovao s njima u kupovini kuće u Ritopetku u kojoj je klan Belivuk-Miljković, prema navodima optužnice, ubijao ljude.

Aleksandar Vulin branio se na najbolji način, drugim Aleksandrom kao alibijem. On je izjavio, gostujući na „Pinku“, da „određeni mediji iskaz mesara i kasapina Marka Miljkovića prenose u delovima, kako bi mogli što duže da napadaju predsednika Vučića i njega“.

Bivši predsednik opštine Brus Milutin Jeličić Jutka, ozloglašeni i osuđivani proganjač, koji je morao da podnese ostavku zbog mobinga i seksusalnog uznemiravanja zaposlenih žena, takođe se branio na isti način, da se kampanja vodi protiv Vučića, a ne protiv njega, što je potvrdio čak i sam predsednik Aleksandar Vučić rečima da Jutka „nije ništa slagao“.
Ipak, Jutka je morao 2019. da podnese ostavku.
Jutka je zbog proganjanja Marije Lukić osuđen na tri meseca zatvora, ali ga je u međuvremenu SNS rehabilitovao i vratio na funkciju u opštinu Brus.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare