Foto: Dragan Mujan/Nova.rs

Sve institucije su urušene, naročito obrazovne, a prelazak visokoškolskih ustanova na onlajn nastavu je skandalozan, ocenio je za Nova.rs predsednik Gradskog odbora Narodne stranke u Čačku, dr Aleksandar Radojević, navodeći da tu informaciju poseduje sa BU. Prema njegovim rečima, školstvo je u krizi, te ustanove nemaju od čega da plaćaju grejanje pa će se nastava odvijati kao u vreme epodemije koronavirusa.

„Dobili smo vest sa beogradskih fakulteta od profesora da će se preći na onlajn nastavu. To će biti treća godina za redom. Šta će naučiti studenti koji studiraju medicinu, veterinu ili farmaciju. Oni neće videti ni pacijenta, ni laboratoriju, zapravo ono što je glavno za njihov posao kojim će se baviti u budućnosti“, kaže je dr Radojević. On smatra da država želi da se akademci koji dobiju diplomu ne bave previše naukom, te da im će se provlačiti i nametati sve i svašta, kao što se i sada čini.

dr Aleksandar Radojević Foto: Ljubica Sokić/Nova.rs

Apsolvent Pravnog fakuteta, Lazar Paunović kaže za naš portal da vlast mora da nađe način da prebrodi krizu o kojoj je govorio dr Radojević. I on postavlja isto pitanje – kakvi će lekari, farmaceuti, stomatolozi, inženjeri građevine, mašinstva, rudarstva i drugi stručni kadrovi izlaziti sa tih fakulteta ako slušaju online nastavu i vežbe?

„Značaj uživog praćenja nastave i vežbi je neprocenjiv u odnosu na onlajn. Apelujem, kao i moji prijatelji i kolege studenti, da država nađe način da prebrodi ovu krizu, tako da se koplja ne lome na nama mladima“, poručio je on u izjavi za Nova.rs. ali se i osvrnuo na ostale teškoće sa kojima se on i njegove kolege suočavaju.

Početi priču na temu studenata, studentskih problema i uslova studiranja je veoma teško, jer se ne zna odakle, kaže Lazar.

Lazar Paunović Foto: Privatna arhiva

Njih je mnogo i svaki problem je ogroman. Među gorućim su visine školarina, uslovi u menzama i domovima, nedostatak domova, ali i još jedan problem koji se javlja u sred ove krize, a to je organizovanje onlajn nastave na pojedinim fakultetima, ponavlja naš sagovornik.

„Što se tiče visine školarina, živimo u Srbiji, zemlji u kojoj vlast kao da ne želi da se ljudi visoko obrazuju, jer imamo situaciju da na fakultetima cene školarina rastu od 10 do 15 posto, dok je u pojedinim susednim državama za naše studente školovanje besplatno“, objašnjava on.

Teškoća, navodi dalje, možda ne bi ni bilo da su školarine porasle na iznose od par desetina hiljada dinara, problem je što su stare cene školarina bile ne manje od 100 hiljada dinara na gotovo 80 posto fakulteta, što pored skupog života, visokih cena namirnica, rasta kirija i inflacije dovodi do toga da mladi neretko moraju da prekinu studije ili stupe u radni odnos, koji u većini slučajeva utiče na njihov kvalitet studiranja.

„Kada pričamo o menzama, uslovi u Srbiji, što se tiče ekonomskog aspekta, su veoma poražavajući i loši. Cene obroka u menzi i razlika cena za budžetske i samofinansirajuće studente je sramotno velika. Dešava se i to da, u sred krize, kada treba pomoći mladima i studentima, cene obroka u menzama rastu i do 6o posto. Ova činjenica dovodi do toga da, ako uzmete tri obroka u menzi, razlika u ceni između budžetskih i samofinansirajućih studenata bude i do neverovatnih 11.220 dinara mesečno! Hajde da država bar tu ujednači cene, jer u kafić ne moramo ići svaki dan, ali da jedemo i pijemo, to moramo“, ističe Paunović.

Da se ogradim, privilegija budžetskih studenata treba da postoji, ali da li baš u menzama – mislim da većina kaže ne, napominje Paunović.

„Na sve to, imamo jednu paradoksalnu situaciju, gde nakon svega što sam naveo, rasta cena školarina, cena u menzama, nameta na samim fakultetima, od prijave ispita do prenosa ESPB bodova, rasta stanarina, cena osnovnih namirnica, porasta inflacije, što dovodi do lošeg položaja mladih i studenata, vlast se, odnosno predsednik države, odlučuje da 45 miliona evra podeli nama, i to po 5000 dinara, pokušavajući da prikrije suštinske probleme“, smatra Lazar.

Ali, kako napominje – zavarava se. Mladi znaju kako i u kojim uslovim žive i tih 5000 dinara neće uticati na promenu mišljenja kod njih, ističe naš sagovornik.

„Naprotiv, svi se slažemo da je bolje tih 45 miliona uložiti u suštinske promene sistema, koji će mladima pomoći da na pravi način grade svoj život u Srbiji. Ali, imajući u vidu da je budžet za omladinu u Srbiji svega sramnih četiri miliona evra, onda nam je jednačina jasna, ovu vlast mladi ne zanimaju“, zaključio je Paunović.

BONUS VIDEO: Cene VS studiranje: Koliko trpe porodice i studenti? – gosti Saša Stojčić i Milenko Jovanović