Oglas

Ilustracija
Ilustracija / OpeanAI

Zovu ga "osmo svetsko čudo": Više od 4.000 km cevi ispod Sahare za dovod vode dovoljne da napuni 2.600 olimpijskih bazena

30. apr. 2026. 07:18

Ogroman poduhvat skriven ispod peska Sahare i danas važi za jedno od najambicioznijih inženjerskih dostignuća modernog doba.

Oglas

Reč je o takozvanoj Velikoj veštačkoj reci u Libiji sistemu koji se proteže na više od 4.000 kilometara i kroz mrežu podzemnih cevi doprema vodu staru desetinama hiljada godina do miliona ljudi na severu zemlje.

Voda iz davne prošlosti

Još početkom osamdesetih godina prošlog veka, tadašnji lider Libije Muamer Gadafi predstavio je ideju koju je nazvao osmim svetskim čudom. Plan je bio jednostavan u teoriji, ali izuzetno zahtevan u praksi izvući ogromne količine podzemne vode iz srca Sahare i dopremiti ih do gusto naseljenih obalnih gradova.

Međutim, ta voda nije obična. Reč je o takozvanoj fosilnoj vodi, zarobljenoj u dubokim slojevima Nubijskog vodonosnika još iz vremena kada je Sahara bila zelena i bogata rekama i vegetacijom. Procene govore da je ta voda stara oko 40.000 godina, što znači da se praktično ne obnavlja današnjim padavinama.

Brojke koje pomeraju granice

Dimenzije projekta teško je i zamisliti. Sistem čine hiljade kilometara cevi prečnika oko četiri metra, dovoljno širokih da kroz njih može proći automobil. Na dnevnom nivou, ova „reka“ može da transportuje i do 6,5 miliona kubnih metara vode, što odgovara hiljadama olimpijskih bazena svakog dana.

Ukupna cena projekta procenjuje se na više od 25 milijardi dolara, a ono što ga dodatno izdvaja jeste činjenica da je finansiran gotovo isključivo novcem od nafte, bez stranih kredita.

Kako je pustinja počela da rađa

Radovi su počeli 1984. godine i trajali su decenijama. Već početkom devedesetih voda je stigla do Bengazija, a nekoliko godina kasnije i do Tripolija. Postepeno je mreža širena sve dok nije obuhvatila gotovo celu obalu Libije.

Posledice su bile dramatične. Delovi pustinje koji nikada nisu imali pristup vodi počeli su da se pretvaraju u obradivo zemljište. Pšenica, ječam i voće počeli su da uspevaju tamo gde je ranije bio samo pesak, dok su gradovi dobili stabilan izvor pijaće vode.

Sistem koji koristi prirodu

Jedna od ključnih prednosti ovog projekta jeste način na koji funkcioniše. Deo sistema koristi prirodni pad terena, pa voda iz južnih, viših oblasti teče ka severu bez potrebe za stalnim pumpanjem. Time se značajno smanjuje potrošnja energije u poređenju sa, na primer, postrojenjima za desalinizaciju.

Cena velikog rešenja

Ipak, iza ovog podviga krije se ozbiljan problem. Pošto je reč o neobnovljivom resursu, stručnjaci upozoravaju da bi zalihe mogle da potraju između 60 i 100 godina, a možda i kraće ako se eksploatacija poveća.

Dodatni udarac sistem je pretrpeo tokom građanskog rata u Libiji, kada su mnogi bunari i delovi infrastrukture oštećeni ili uništeni. I pored toga, projekat i dalje snabdeva većinu stanovništva i ostaje ključni izvor vode za zemlju.

Inženjersko čudo sa neizvesnim krajem

Velika veštačka reka danas stoji kao dokaz koliko daleko čovek može da ode u pokušaju da savlada prirodna ograničenja. Ona je promenila lice pustinje i omogućila život tamo gde ga ranije gotovo nije bilo.

Ipak, njena budućnost ostaje otvoreno pitanje. Jer, za razliku od reka koje se obnavljaju kišom, ova nosi vodu koja se više nikada neće vratiti.

Izvor: n1 BiH

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare