Oglas

Celebrations at the Monument to Party Foundation on Oct. 10, 2007 - Pyongyang, DPRK (North Korea),Image: 133339247, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Roberto Fumagalli / Alamy / Profimedia
Severna Koreja - ilustracija; Foto: Roberto Fumagalli / Alamy / Profimedia
Severna Koreja - ilustracija; Foto: Roberto Fumagalli / Alamy / Profimedia

"Snimao sam ljude u Severnoj Koreji, pevali su, smejali se i sve je delovalo normalno - tek kasnije sam shvatio o čemu se radi"

27. feb. 2025. 13:51

Bloger Kristijan Iličić podelio je detalje s putovanja u Severnoj Koreji, gde je 2020. bio sa svojom suprugom Andreom Trgovčević.

Oglas

"Vidite ovaj put. Apsolutno nigde nema nikoga. Gore su dva velika spomenika. Na ove stepenice se, naravno, ne sme. Znači, možete doći samo do stepenica i to je to. Ono što mi je najsmešnije dole, ne možete videti, a pokušaću vam zumirati. Vidite li dole? Stoji policajac koji usmerava saobraćaj, a saobraćaja gotovo da i nema", pokazao je Iličić ilustrujući svakodnevni život u Severnoj Koreji.

"Ljudi hodaju gotovo sinkronizirano, kao da su programirani. Nema žurbe, ali nema ni spontanosti. U licima prolaznika primjećujem nešto neobično – gotovo potpuni izostanak osmeha. Pogledi su ozbiljni, izrazi lica hladni. Kao da svi znaju da su uvek pod nečijim nadzorom", primetio je, dodajući da gradom dominiraju "arhitektonske strukture, slike i kipovi velikih vođa".

U tom kontekstu, zanimljiv je snimak na kojem "žene ujutro u Pjongjangu pevaju, lupaju bubnjeve i tako motivišu ljude koji idu na posao da rade što više i napornije"...

A prizor neobičnog hotela koji se proteže ka nebu u obliku rakete daje malo drugačiju dimenziju uobičajenim slikama te zemlje.

Beležio je Iličić još atraktivnih scena iz života građana Severne Koreje, međutim, na kraju se ispostavilo se da je većina - laž.

"Ovaj video na prvi pogled deluje sasvim normalno – Severnokorejci koji igraju odbojku. U tome ne bi bilo ništa neobično, niti mi je u tom trenutku izgledalo čudno. No, kada su se kasnije počele ponavljati slične situacije i kada sam pregledavao snimke, shvatio sam da je ovo zapravo inscenirano. Dok smo se vozili gradom, primetio sam da na ulicama gotovo nema ljudi. A onda, na potpuno neočekivanom mestu – pored nekih grobnica daleko od grada – iznenada vidim grupu ljudi kako igraju odbojku. S druge strane, u šumi, drugi ljudi plešu, pevaju karaoke i roštiljaju. Morate priznati, to je poprilično čudno", zaključio je.

Podelio je i snimak te "žurke" na putu ka grobnicama.

"Išao sam ih snimiti - pevali su, smejali se, zabavljali se uz karaoke. Na prvu mi je to izgledalo sasvim spontano, normalno i nisam vidio ništa neobično u tome, ali kasnije, kada su se počeli ponavljati slični prizori, shvatio sam - ovo je predstava. Ljudi su ovde postavljeni upravo zbog nas kako bi prikazali sliku srećnog i ispunjenog života. Severna Koreja često skriva svoju stvarnost iza pažljivo režiranih scena, a mi smo bili publika u još jednom unapred pripremljenom prizoru", objasnio je.

Takođe je otkrio jedno od najvažnijih pravila u Severnoj Koreji, a to je da turisti treba da paze kako presavijaju novine.

"Ne smemo ih presaviti preko slike Velikog vođe Kim Džong-una, jer to može imati vrlo ozbiljne posledice, a takođe ih ne smemo baciti u smeće. Da li znate šta se dogodilo američkom studentu koji je ukrao poster u ovom istom hotelu u kojem smo i mi boravili? Ovo je samo jedan od mnogih primera koliko je kult ličnosti duboko ukorenjen u svakodnevni život stanovnika ove zatvorene zemlje", naveo je.

Američki student Oto Varmbier je 2016. pokušao da ukrade plakat iz hotela u Severnoj Koreji u kojem je odsedao, podseća Klix.ba. Zbog toga je bio osuđen na 15 godina zatvora s prinudnim radom. Ubrzo nakon toga je pod sumnjivim okolnostima pao u komu. Vlasti Severne Koreje nisu otkrile njegovo zdravstveno stanje sve do juna 2017. godine, kada su objavile da je pao u komu zbog botulizma i tableta za spavanje. Istog meseca je oslobođen, još u komatoznom stanju. Nakon što je vraćen u Sjedinjene Američke Države, odveden je u Medicinski centar Univerziteta u Sinsinatiju. Nikada nije povratio svest. Preminuo je 19. juna 2017. godine, kada su njegovi roditelji zatražili da mu se ukloni sonda za hranjenje.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare