Oglas

1753374171-Ogledala-br-3-profimedia-1012669461-1024x667.jpg
Ogledala br. 3 Foto: Image Capital Pictures / Film Stills / Profimedia
Ogledala br. 3 Foto: Image Capital Pictures / Film Stills / Profimedia

"Prošlost se ne može izmeniti, ali se tragični događaji mogu ublažiti razgovorom": Kritika filma "Ogledala br. 3" Kristijana Pecolda

autor:
01. avg. 2025. 16:20

Šta biste uradili kada bi potpuno nepoznata ženska osoba došla u vaš dom i počela da živi sa vama?

Oglas

Piše: Dejan Šapić

Da li bi se sve odvijalo najnormalnije, da li biste jedno drugom pomagali, radili zajedno svakodnevne poslove i tako sedam dana, kako je to u filmu „Ogledala br. 3“? I sve vreme lebdi veliki znak pitanja - „zašto to radi i zbog čega ste prećutno pristali na to“.

Kristijan Pecold u novom naslovu „Ogledala br. 3“, prikazanom u takmičarskoj selekciji 32. Festivala evropskog filma Palić, bavi se problemom pripadnosti i svesnog prihvatanja zamene identiteta. Devojka Laura (Paula Bir), posle saobraćajne nesreće u kojoj gine njen momak, ostaje praktično neozleđena, jedva s ogrebotinom. Žena koja je sve videla iz komšiluka Beti (Barbara Auer) izvlači je iz automobila, poziva hitnu pomoć i, što je neuobičajeno, umesto da ode u bolnicu Laura ostaje u kući te meštanke.

Početak je dramatičan, a kako odmiče, priča postaje logična i uverljiva. Likovi zrače određenom nedorečenošću, jer svaki od njih ima tajnu. Pecold na početku prikazuje brzu vožnju mladića i devojke u sportskom automobilu koja je završila fatalno po vozača, a onda nas kroz ceo film „vozi“ otkrivajući uzroke problema porodice kod koje će Laura provesti nedelju dana. Insistiranjem na stalnom kretanju junaka - vožnji biciklima, kolima ili motorima, Pecold pokušava da ubrza dešavanja i smanji nestrpljenje gledaoca, posebno kad uvodi dva nepoznata muškarca u film - ispostaviće se muža i sina meštanke Beti. Dok nagađamo sve moguće opcije koji se kriju iza gostoprimstva i ljubaznosti kompletne Betine porodice prema Lauri, čiji sin je njenih godina, do kraja tajna glavne junakinje ostaje nepoznanica.

Pecold se bavi složenim odnosima između nepoznatih osoba koje se tek upoznaju i pokušavaju da suoče sopstvene svetove, lične vrednosti i moralna načela. U prethodnom filmu „Crveno nebo“ koji je postigao veliki uspeh, između ostalog i pobedivši u Takmičarskom programu Festivala na Paliću pre dve godine, započeo je na sličan, svakako mnogo zabavniji način priču o slučajnim susretima stranaca. Prepun iznenadnih i često dramaturški neuverljivih događaja i preokreta, osim solidne zabave za publiku, ipak je površno obradio likove ne udubljujući se previše u njihove karaktere i motive.

https://www.youtube.com/watch?v=YHzpUE_FCeI

U novom filmu „Ogledala br. 3“ nastavlja s problematikom „spajanja stranaca“ ali ovoga puta mnogo ozbiljnije i studioznije pristupa temi. Iz scene u scenu polako se sklapa mozaik i počinjemo da naslućujemo probleme meštanke Beti i njene porodice, te razloge prekomerene ljubaznosti koju nudi gošći Lauri. Kroz dinamiku njihovih neusklađenih i često ambivalentnih odnosa, te sve vreme čudnih i na prvi pogled nemotivisanih postupaka junaka razrešava se drama. Tragedija porodice je osnova konfuzije i dezorjentisanosti likova. Potreba za novim identitetom kako glavne junakinje Laure tako i neophodnost za redefinisanjem odnosa u porodici meštana - sasvim se lepo uklapa u inteligentnu Pecoldovu postavku omiljene mu misterije. Na kraju, reditelj konačno poentira s tim da se prošlost ne može izmeniti, ali da se tragični događaji mogu ublažiti razgovorom, preispitivanjem odnosa i da život uprkos svemu nastavlja dalje da teče.

Sa novim filmom uspeo je najuverljivije do sada da sklonost ka poetici misterije, koju je često pratila prozaičnost, u priču dovede do jakog uporišta u realnosti. Što je najvažnije potpuno je rasterećen patetike i suvišnih emocija koje bi bile logična vodilja do realističnog kraja kojem je težio.

https://www.youtube.com/watch?v=KEiZa4E8r38

Pokazao je veliko iskustvo u radu sa glumcima. Paula Bir je odigrala odličnu glavnu ulogu, sada već četvrtu zaredom u Pecoldovim filmovima („Crveno nebo“, „Undine“, „Tranzit“) i zamenila njegovu prethodnu muzu Ninu Hos u ranija četiri uzastopna ostvarenja („Yella“, “Jerichow“, „Barbara“ i „Feniks“). Držao se prepoznatljive estetike i kadriranja a filmski jezik je sveo na minimum intervencija izlaska iz okvira linearne priče, sa scenama bez suvišnih detalja i, uglavnom, kratkim dijalozima.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare