Foto:Facebook/Pontone Gallery

Plakao sam, psovao i nanosio taloge boje, reči su slavnog britanskog glumica Timotija Spala, koji se ovih dana svetu prvi put predstavlja kao likovni umetnik.

– Čini mi se kao da je sve te slike napravio neko drugi, ne ja. Neki momak koji voli da plače i psuje istovremeno. Ne mogu da verujem da sam to uspeo da iznesem iz sebe – kaže nagrađivani britanski glumac.

Timoti Spal
Timoti Spal Foto:EPA-EFE/NEIL HALL

Kao da se sudbina poigrala sa vrsnim dramskim umetnikom koji je u 64. godini života postao slikar. Nebrojeno je naslova u filmografiji glumca, ali čak dva puta je na velikom platnu igrao čuvene slikare – Vilijama Tarnera i L. S. Laurija. I sada je odistinski postao slikar. Više od 20 dela naslikao je tokom pandemije i prvi put izlaže na postavci pod nazivom „Out Of The Storm“ u londonskoj galeriji „Ponton“.

– Bio sam uzbuđen, ali i očajan kada sam dobio poziv da izlažem – priznao je za BBC glumac.

Britanski galerista znao je za glumčev slikarski talenat i na izložbi „The Lowry in Salford“, koja je upriličena povodom premijere filma „Gospođa Lauri i sin“ Adrijana Nobla 2019. godine, i upitao ga da li bi bio raspoložen da mu napravi samostalnu izložbu. Isprva je odbio, ali lokdaun u Velikoj Britaniji tokom prošle godine kada je non-stop provodio vreme s kičicom u rukama promenili su sve.

– Kako ovo da uradim, prvo je što sam se zapitao. Ali, onda sam shvatio da je to kao gluma – dobiješ ulogu i moraš da kopaš da bi je dočarao – objasnio je Timoti Spal za britanski javni servis.

I Spal je čitavih šest meseci svaki dan slikao pejzaže i morske prizore u svom domu u Londonu. U glavi su mu se stalno vrtele fotografije sa svih putovanja širom sveta, ili plovidbi čamcem sa svojom suprugom.

Timoti Spal
Timoti Spal u filmu „Gospodin Tarner“ Foto:Pictorial Press Ltd / Alamy / Alamy / Profimedia

Na izložbi su i dva platna koja dočaravaju obalu Margejta, mesta koje je bilo inspiracija i Vilijamu Tarneru, koga je Spal igrao u filmu „Gospodin Tarner“. Međutim, tu se bilo kakve sličnosti između stvaralaštva slavnog britanskog umetnika i novopečenog slikara završavaju. Jer, Spal je bio odlučan da na platnima prikaže sopstveni stil i izađe iz senke „glumca koji je igrao Tarnera“.

– Jedna od najtežih stvari jeste da iskažeš svoj stav, glas. Naravno, osećam se kao crv u odnosu na veličanstveno delo Tarnera, ali korišćenje akrilnih boja je pomoglo. Suše se baš brzo i rastvorljive su u vodi, pa ti omogućavaju da stalno transformišeš ono što si naslikao.

Foto:Facebook/Pontone Gallery

Mnoge od Spalovih slika kriju lične, intimne priče samog glumca. Tako je, primera radi, sliku „Harbouring A Sadness“ (Utočište od tuge) napravio na osnovu fotografije svoje majke u njenim poslednjim danima života.

No, ima i humora. Na jednoj od slika je kutija za odlaganje psećeg izmeta a u pozadini idilični zalazak sunca.

– Dok sam radio tu sliku moje raspoloženje bilo je poput psećeg izmeta… Oduvek sam voleo apsurdne prizore…

Timoti Spal je od detinjstva pokazivao sklonost ka crtanju. Odrastao je na jugoistoku Londona, kraj obale Temze i inspirisali su ga ti pejzaži.

Seća se s ponosom da je i njegova majka bila „dobra akvarelistkinja“, a sam Spal se dvoumio između glume i nadrealističkog slikarstva, mada je na trenutke pomišljao da postane i profesionalni vojnik.

No, nije ga vojsci privlačilo ubijanje već, kako kaže, uniforma. Delovala je moćno…

Bio je potpuno opčinjen radom nadrealista, kakvi su bili Maks Ernst ili Salvador Dali. A Dalijev telefon sa slušalicom od jastoga bio je njega otkrovenje.

Međutim, kada je kao školarac prvi put stao na scenu u školskoj predstavi „Čarobnjak iz Oza“ učiteljica mu je sugerisala da ne bi bilo loše da počne da se bavi „tim strašnim poslom, glumom“. Poslušao je učiteljicu, završio čuvenu Kraljevsku akademiju dramskih umetnosti i vrlo brzo postao član „Kraljevske kompanije Šekspir“. Usledile su tokom osamdesetih role na televiziji, a na filmskom platnu je već decenijama omiljeni glumac čuvenog reditelja Majka Lija.

I danas se pamti njegova rola u izvrsnom Lijevom filmu „Tajne i laži“, no druga rola u još jednom ostvarenju čuvenog reditelja – velikana britanske umetnosti Vilijama Tarnera „Gospodin Tarner“ iz 2014. godine (dobio nagradu za najboljeg glumca na Kanskom festivalu) ponukala ga je da se vrati dečijoj ljubavi.

– Majk Li je pohađao umetničku školu (pored Kraljevske akademije dramskih umetnosti završio i prestižnu Centralnu školu umetnosti i dizajna, prim.aut.) i mislim da je odmah znao da imam osećaj za likovnu umetnost. I tako je krenula moja putanja koja se završila u ovoj galeriji.

Dok se spremao za ulogu u filmu „Gospodin Tarner“ čitave dve godine Spal je učio da slika kao Tarner. Sve vreme ga je „nadzirao“ Tim Rajt, umetnik i profesor koji mu je, kako naglašava glumac, usadio osnove klasičnog slikarstva. I rezultat čitavog tog procesa bilo je čak 60 slika, od čega je jedna bila Spalova reprodukcija Tarnerovog remek-dela „Snežna oluja“.

A kada je nekoliko godina kasnije zaigrao L. S . Laurija znao je da je slikanje postalo nešto mnogo više od hobija i da želi da se ozbiljnije posveti kičici.

– Kao i kad glumite i ovde ima toliko različitih slojeva. Ali, za razliku od glume, gde možete da krivite nekog drugog ako stvari ne idu po planu, kod slikanja ste sami krivi za sve – ukazuje glumac, dodajući da čak i dok snima filmove, tokom pauza, na setovima najčešće slika.

Likovnim kritičarima dozvoljava da iznesu kakav god sud žele o njegovoj likovnoj umetnosti jer su zapravo njegove slike „talozi boje naneti četkicom“.

Iako je na velikom platnu već dočarao nekolicinu legendarnih britanskih umetnika, pa i Vinstona Čerčila, želja mu je da igra Vilijama Blejka, a evo i zašto:

– Pored toga što je bio veliki umetnik i književnik, bio je i značajan naučni um. Duhovnost koja ga je odlikovala potpuno mi je fascinantna – reči su glumca, a ako postoji jedna slika koju izdvaja to je Tarnerova „Snežna oluja“, jer sebe vidi kao nekoga „ko se stalno bori da uđe u sigurnu luku“.

Izložba „Out Of The Storm“ trajaće do 19. jula u Londonu.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar