Foto: Mike Gray / Avalon / Profimedia

Američki alternativni giganti Queens of the Stone Age imaju odličan novi album.

Dragan Ambrozić, Foto: Goran Srdanov

Postoji nešto umirujuće u saznanju da neke stvari koje ste oduvek voleli u muzici jednostavno ne prolaze, i da su s vremenom prihvaćene kao opšta vrednost. Uzmimo na primer Davida Bowiea. Ili recimo Nirvanu. Potpisnik je možda bio u gimnazijskom uzrastu, ali se odlično seća kad je u ovom istom Beogradu David Bowie bio tretiran kao engleski ekscentrik, koji možda dobro peva, ali nije ozbiljan roker. Takođe se odlično seća kad je malo ko smatrao da je Nirvana perspektivan bend. Videti da se 2023. godine oba imena citiraju kao žive i neupitne legende, nekako dođe kao pravedan ishod i pokazatelj da ste verovali u prave stvari.

Foto: Promo

Kad i kako su pomenuti postali ikone popularne kulture, priča je koja zahteva mnogo više prostora, ali jedan aktuelan primer slavljenja istih nam je pod rukom: Queens of the Stone Age, upravo su objavili najnoviji, odlični album, „In Times New Roman…“ (Matador) – poslednji deo takozvane Matador trilogije, nazvane po istoimenoj izdavačkoj kući koja ih zastupa. Prethodna dva – „…Like Clockwork“ (2013) i „Villains“ (2017) – donela su komercijalni uspeh ovom bendu osnovanom u Sijetlu, davne 1996. Danas, oni su deo rok elite koja i dalje prave umetnički relevantne ploče, ali ih uspešno i prodaje.

Upravo Queens of the Stone Age ovde uspešno ukrštaju Bowiejev glamour uličnih heroja sa Nirvaninom frenetičnošću i neporecivom street-wise verodostojnošću. Prosto ste sigurni da ovaj bend nije tu tek da nešto proda, nego naprotiv – da kaže. Pritom, zvuk „In Times New Roman…“ pomalo podseća na Jack Whiteove gitare sa prošlogodišnjeg albuma „Fear of the Dawn“, dokazujući još jednom da je u pitanju vizionar, kome još možda samo Josh Homme može da izađe na crtu. I zaista, Homme i ovde dokazuje da ima redak gitarski i lirski talenat.
Postoji nešto pravoverno alternativno-rokerski u istoriji i estetici Queens of the Stone Age. Oni deluju kao naslednici jedne velike baštine, koji nisu izgubili kompas.

Da se radi o vrlo posebnoj pojavi, govori i činejnica da su na ranim pločama, kojima su skrenuli pažnju šire publike na sebe – kao što su „Songs for the Deaf“ (2002) i posebno „Lullabies to Paralyze“ (2005) – pored Josha Hommea postavu činile čak dve alter-legende: Mark Lanegan i Dave Grohl (Foo Fighters), uz stalnog člana Nicka Oliverija. Današnji sastav nastavlja ovu tradiciju slobodoumnog rokenrola sa stavom, koji i dalje prati večnu dramu pojedinca u trulom društvu.

Od 10 numera, posebno se kao pesme koje treba upamtiti izdvajaju „Paper Machete“, „Negative Space“, „Time & Place“, „Made to Parade“, „Carnavoyeur“ i „Emotion Sickness“, sve jedna bolja od druge, koje zaokružuju opus QOTSA u 2023. jednim himničnim spletom, čija se omamljujuća melodičnost utrkuje sa besnim režanjem gitara. Mračna, dekadentna atmosfera ovog albuma jedinstveno je i retko postignuće. Njegova prefinjenost u opisivanju unutrašnjih demona koji opsedaju i dave glavnog junaka, u saglasju sa glasnim rokenrolom, čine „In Times New Roman…“ dalekim rođakom remek-dela kakva su „Heroes“ Davida Bowiea i „Idiot“ ili „Lust for Life“ Iggyja Popa. Zajedničko im je da se bave našom sudbinom u svima tako poznatom gradskom bespuću, u suočenošću sa usamljenošću i izgubljenošću kojoj često nema leka.

Na sve to, završna devetominutna oda „Straight Jacket Fitting“ podseća na The Doors. I to na jedan način koji je svima drag: reč je o onim harizmatičnim hard bluz marševima, u kojima se Jim Morrison isticao svojim šamanskim rečitativima, što su nam otkrivali drugu stranu stvarnosti. I ovde je tema slična, jer se bavi raspadanjem Amerike i poređenjem ovog procesa sa propadanjem Rimskog carstva. Sama činjenica da se Josh Homme upušta u ovakve poduhvate, baveći se uspešno uskakanjem u Bowijeve ili Morrisonove ili Iggyjeve čizme, na najbolji način nam pokazuje njegovu stvarnu veličinu.

No, pogrešno bi bilo reći da je „In Times New Roman…“ arhaična ploča. Inspiracije Queens of the Stone Age jesu iskonske, ali je tim pre njihov zvuk moderan rokenrol najplemenitijeg kova.

Bonus video: Kit Ričard – Neuništivi buntovnik

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar