Dejan Tiago Stanković Foto: Dušan Todorović

Pozvan sam da napišem par reči na temu tiražnosti knjiga, jer, kažu da je moj poslednji roman bestseler, a ja ne mogu da se ne upitam: Šta tačno znači bestseler? “Zamalek” je do sada imao dobar rezultat, ali je li to baš bestseler čak i kod nas?

Pričao mi je čika-Dragoslav (Mihailović) da su oni u dobra stara vremena štampali mnogo više knjiga, da je nekim njegovim romanima toliki bio prvi tiraž. Obratio sam se četvoroma kolegama: Nemici, Hrvatu, Portugalcu i Brazilcu, svi su u svojim zemljama prva liga, priznati i čitani autori. Kad sam pitao „koliko primeraka prodatih u tvojoj zemlji znači bestseler?“ nisam uspeo da dobijem jasan odgovor, nego su muljali, kao, zavisi, kao, nije to tako linearno. Reformulisao sam pitanje: Čini li 30 hiljada prodatih primeraka knjigu bestselerom?

Portugalac kaže da je to i tamo dobar tiraž, možda čak i bestseler, doduše on ima daleko bolje rezultate, i njemu se desi da mu toliki bude prvi tiraž. Nemica kaže da se kod njih za bestseler računa knjiga koja se proda u 30k, ali nedeljno. kako god, kaže, 30k je respektibilan broj, prosečno se knjige tamo prodaju u 2000. Posle malo insistiranja priznala mi je i kako njoj ide: Ona je u Nemačkoj najviše prodala pola miliona, a u Americi su cifre još ogromnije. Pokajao sam se što sam pitao. Nisam je blokirao iz zavisti samo jer se nadam da ću od nje imati neke vajde. Brazilac kaže da roman prihvatljive književne vrednosti može da se računa bestselerom sa prodatih 10k, što je, i sam priznaje, jako jako malo za zemlju od 200 miliona, ali tamo ljudi pričaju i gledaju telenovele, slabo čitaju. Hrvat mi je bio najsimpatičniji, kaže da je kod njih po tom pitanju „dosta jadnije nego u Srbiji“ da je 30k skoro pa nezamisliv broj, ali mi nije priznao koliki su njegovi tiraži, a posle iskustva s ovo dvoje nisam ni hteo da znam.

Foto: Promo, FoNet/Milica Vučković

Da bi otišlo toliko knjiga koliko jeste, bilo je potrebno da se sklope mnoge zvezde. Već sam prethodno bio objavio dve knjige koje su mi, mada ne bestseleri, prikupile neveliku ali vernu čitalačku publiku koja me u čekanju da nešto novo napišem preporučuje, poklanja za rođendane. Te knjige su prevođene, nagrađivane i čitane u nekoliko zemalja, jedna je u Portugalu ušla u preporučenu lektiru, pa smo u želji da zainteresujemo publiku o tim stvarima neprekidno besramno trubili i izdavač, ali najviše ja sam, koji se stalno hvališem u marketinške svrhe, pa čak i evo sad.

Pripomoglo je i to što godinama komuniciram s publikom, uživo sam potpisao hiljade knjiga, pričao sam po festivalima, odgovorio sam svakom čitaocu koji mi je pisao ili mi se obratio na ulici, pišem po Fejsbuku već deset godina za društvo, popio sam onolike kafe u Lisabonu s čitaocima koje je moje pisanje ponukalo tamo da odu. Pripomoglo je i to što se prodajem kao slobodnomisleći intelektualac, što pišem kolumne, pravim se pametan, što sam spreman da odem u 6 ujutru na TV da tamo budem em simpatičan em pametan, čak i da se obrukam. Pomoglo je i što sam se pravio duhovit kod Kesića, što sam bio kod Bećkovićke, što sam na BBC-ju pričao o špijunu Popovu, sve to je posao, uzima vreme a neplaćen je, ali pomaže prodaji.

Pripomogla je i podrška države, Srbija je nevelikom sumom potpomogla par prevoda na strane jezike, Portugalci su za to dali mnogo više, a od njih sam dobio i stipendiju, prosečnu platu su mi dali na godinu dana samo da pišem. Pripomogla je i činjenica da kod nas građani imaju čitalačke navike, čitanje se ceni, stara smo nacija, stariji ljudi više čitaju. Ovde valja napomenuti da posebno u Srbiji nije ista stvar broj prodatih i broj pročitanih knjiga. U Srbiji se knjige dele, pozajmljuju od prijatelja i iz biblioteka. Kažu da je kod nas broj čitalaca i šest puta veći od broja prodatih knjiga.

Imao sam sreće da knjiga izađe na samo početku pandemije pa sam utrčao da zabavljam ljude svojim pisanjem a ljudi su odjednom imali više vremena za čitanje.

Izgleda da nije ni loša knjiga, dobre su reakcije publike, književnih grupa, kritika je uglavnom blagonaklona. Uz sve to iza mene stajao moćan izdavač sa marketinškom mašinom i mrežom knjižara sposobnim da od knjige kojoj je dobro krenulo naprave bestseler.

Silan trud i to ne samo moj, nema na čemu se nije radilo, i za dve godine, čovek bi očekivao da je prodato milion knjiga, ali prodato je 30.000. Kao Portugalčev prvi tiraž danas, i Dragoslava Mihailovića u SFRJ. To je zato što je naš jezik mali, to je činjenica s kojom se moramo pomiriti, ali i zato što je tržište knjiga podeljeno na zemljice, što je srednja klasa osiromašena, posebno penzioneri koji su najveći čitaoci, ali i zato što država u tu umetnost ulaže mrvice iz ionako mijaniturnog budžeta za kulturu i, još gore, nema jasan program podrške nacionalnoj književnosti, pomoći njenoj internacionalizaciji putem prevođenja i podrške distribuciji u zemljama gde nas čitaju bez prevoda, kao i promociji čitanja kod nas. Pisao sam im pre par godina dosta opširno o tome. Odgovorili su. Stekao sam utisak da ih ne zanima, da su zadovoljni ovim kako je.

Bonus video: Jergović o Jugoslaviji

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar