Foto:Nemanja Jovanović

Kompozitor Vojkan Borisavljević, preminuo danas u 74. godini u Beogradu, komponovao je više stotina pesama za najpoznatije izvođače na prostoru nekadašnje Jugoslavije, kao i muziku za brojne filmove, serije i pozorišne predstave.

Vojkana Borisavljevića, rođenog u Zrenjaninu 1947. godine, porodica je kao bebu donela u Beograd. Studirao je na Filozofskom fakultetu, a završio je muzičke škole „Dr Vojislav Vučković“ i „Stanković“, nakon čega se usavršavao u Parizu. Karijeru je počeo sredinom šezdesetih godina, a muzički saradnik i urednik tadašnje TV Beograd postao je 1968. godine. Veći deo života proveo je kao samostalni umetnik i za njim su ostale stotine kompozicija.

Borisavljević je pre nepune tri godine održao veliki autorski koncert nazvan „Moja odiseja“ u Narodnom pozorištu u Beogradu, kada mu je uručena nagrada „Darko Kraljić“ za životno delo. Koncert je i nazvan po njegovoj kompoziciji „Odiseja“ (nastaloj na stihove Svetislava Svete Vukovića), koju je komponovao za pevača Lea Martina 1973. godine.

Ista kompozicija čula se godinu kasnije i u filmu „Partizani“ Stoleta Jankovića. Kao autor muzike za više desetina filmova i TV serija najpoznatiji je po melodijama za „Višnju na Tašmajdanu“ (1968), „Lajanje na zvezde“, „Više od igre“, „Vruć vetar“, „Sivi dom“, sve do serijala „Bela lađa“ i „Junaci našeg doba“. Poslednji njegov rad u ovoj oblasti je se u seriji „Kralj“ Zdravka Šotre, čije snimanje je završeno jesenas.

Zabavna i pop muzika

U Borisavljevićevom opusu je više od 500 pesama komponovanih za vodeće izvođače pop i zabavne muzike. Leo Martin je izvodio njegove kompozicije „Ja te volim“, „Svet bez tebe“, „Laku noć, dragi, laku noć draga“. I Leo Martin i Zdravko Čolić pevali su njegovu „Ljubav je samo reč“, a Nada Knežević njegov „Beograd“ i „Peva srce tvoje“.

Kompozitor je koji je uspevao da pomiri „đokiste“ i „mikiste“, s obzirom na to da su i Đorđe Marjanović i Miki Jevremović izvodili njegove kompozicije. Đorđe Marjanović pevao je hitove poput „Bela dama, crni kralj“, „Kabare“, „Ta tužna muzika“, a Miki Jevremović čuvenu „Pesnikova gitara“, te „Kako ti je ime devojčice“.

Među izvođačima njegovih pesama su i Radmila Karaklajić („Ti ćeš mi se vratiti“), Senka Veletanlić („Ime mi je ljubav“), Jasna Zlokić („Noć i dan“), Ksenija Eker („Nikad više“), a tokom osamdesetih i devedesetnih i sastav Hladna braća („Mare“, „Katinka“) i pevač Bojan Milanović („Katarina“).

Njegovu pesmu „Moja mala Ana“ izvodili su i legendarni sarajevski Indeksi.

Muzika za filmove i serije

Borisavljević je bio jedan od poznatijih kompozitora muzike za domaće filmove. Kompozicije za filmove počeo je da piše već na počecima svoje karijere, potpisujući se ispod muzike za „Višnju na Tašmajdanu“ (1968) Stoleta Jankovića sa Nedom Arnerić u naslovnoj ulozi, a sa istim rediteljem sarađivaće i na „Partizanima“ četiri godine kasnije.

Autor je muzike i za popularne bioskopske hitove i TV filmove poput komedija „Vojnikova ljubav“ (1976) ili „Špijun na štiklama“ (1988), „Smrt gospodina Goluže“ (1982) u režiji Živka Nikolića i „Kuće pored pruge“ (1988) i „Noć u kući moje majke“ (1991) Žarka Dragojevića.

Devedesetih godina komponovao je muziku za filmski hit „Lajanje na zvezde“ (1998) Zdravka Šotre, a u novom veku i za „Volim te najviše na svetu“ (2003) Predraga Velinovića i film i seriju „Santa Maria della Salute“ (2016), ponovo u režiji Zdravka Šotre.

Borisavljević je autor muzike i za neke od najpopularnijih domaćih serija od druge polovine sedamdesetih do danas. Među njima su „Više od igre“ (1977), „Vruć vetar“ (1980) sa Ljubišom Samardžićem kao Šurdom, „Sivi dom“ (1986) po scenariju Gordana Mihića u režiji Darka Bajića, za serijal „Bela lađa“ sa Milanom Lanetom Gutovićem kao Šojićem, pa sve do , pa sve do serije „Kralj“ Zdravka Šotre, koji je trenutno u postprodukciji.

Potpisao je i muziku za TV filmove („Mister Dolar“, „Laža i paralaža“, „Počnimo život ispočetka“…), kao i za dokumentarce „Gde cveta limun žut“ (2006) i „Kneževina Srbija“ i „Kraljevina Srbija“, oba iz 2008. godine.

Paralelno sa pisanjem muzike, Borisavljević je bio aktivan i kao dirigent revijalnih i velikih orkestara na najznačajnijim festivalima zabavne muzike od kraja šezdesetih do zajedničkih nastupa sa Bajagom i Instruktorima od 2019. naovamo.

Dobitnik je i brojnih nagrada i priznanja: Zlatne medalje za zasluge u kulturnim delatnostima (2015) i „Zlatni melos“ iste godine, Udruženje kompozitora Srbije dodelilo mu je nagradu „Darko Kraljić“ za životno delo 2017. godine, a godinu kasnije nagrade za životno delo uručene su mu i na Filmskom festivalu u Sopotu i u Savezu estradno-muzičkih umetnika Srbije.

Za svoj najveći hit, „Odiseja“, rekao je početkom ove godine da „teško može da se ponovo napravi“.

U jednom od poslednjih intervjua, u aprilu 2020. godine za dnevnik „Danas“, Borisavljević je ispričao da izolaciju zbog pandemije koristi „da konačno sredi svoju preveliku muzičku arhivu“, da čita knjige i gleda informativni program na televiziji N1, serije na RTS-u i Novoj S.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar