Aleksandar Stanković, Dana Budisavljević, Tihomir Stanić/Foto:N1/Jasenko Rasol/Vesna Lalić/Nova.rs

Večeras ćemo imati situaciju bez presedana u novijoj istoriji turbulentnih odnosa Srba i Hrvata - povodom obeležavanja Međunarodnog dana sećanja na žrtve holokausta i RTS i HRT emitovaće premijerno film „Dnevnik Diane Budisavljević” u režiji Dane Budisavljević. Doživeli smo da tema bolna za oba naroda bude prikaza gotovo istovremeno na državnim televizijama Hrvatske (HRT1, 20:05h) i Srbije (RTS1, 21:02h).

Glumac Tihomir Stanić, koji igra jednu od uloga u filmu, kaže za naš portal da je veoma uzbuđen i srećan zbog toga.
– Velika je ovo stvar: dokaz da antifašizam ne poznaje granice i sigurno predstavlja korak ka zbližavanju dva naroda – ističe Stanić.
„Dnevnik Diane Budisavljević” je, po njegovim rečima, „prepoznat kao značajan” i od stručnog žirija i od publike, tako da „ko hoće da vidi – jasno mu je, a ko neće – neće”.

„Dnevnik Diane Budisavljević” je hrvatski igrano-dokumentarni film (Srbija je manjinski koproducent) koji se bavi istinitom pričom o Diani Obekser Budisavljević (1891-1978), državljanki Austrije udatoj za Srbina iz Hrvatske koja je tokom Drugog svetskog rata spasla oko 10.000 dece iz ustaških logora.

Inicijativa da se ovim filmom obeleži Dan sećanja na žrtve holokausta došla je od same rediteljke, otkriva nam Snežana van Hauvelingen, jedna od koproducentkinja.

– Situacija sa koronavirusom prekinula je celokupnu bioskopsku distribuciju filmova, pa i našeg, i s obzirom da su ljudi primorani da ostanu u svojim domovima, odlučili smo da TV premijere, prvobitno planirane za jesen, pomerimo za raniji datum – kaže Snežana za Nova.rs, napomenuvši da to što su obe televizije prihvatile ovu inicijativu, čini događaj „još posebnijim”.

Diana Obekser (u filmu je tumači Alma Prica) bila je medicinska sestra iz Inzbruka koja se, nakon venčanja za hirurga Julija Budisavljevića, Srbina iz Hrvatske, 1919. sa njim preselila u Zagreb.

Tokom Drugog svetskog rata organizovala je brojne akcije pomoći ženama i deci odvedenim u ustaške logore, prikupljala je novac, hranu, odeću i lekove, organizovala je izvlačenje neke dece i potom ih je udomljavala u porodice ili zbrinjavala po domovima i bolnicama.

Brižljivo je vodila arhivu sa podacima o svakom spasenom detetu ali su joj fotografije i celu kartoteku agenti OZNE (Titove kontraobaveštajne službe) oduzeli maja 1945. i od tada im se gubi trag.

Diana Budisavljević, Foto:Promo/This and That Productions

Film je svetsku premijeru imao prošlog leta na 66. Filmskom festivalu u Puli, gde je dobio Zlatnu arenu za najbolji film, režiju, muziku i montažu, kao i nagradu publike.

– Dvadeset drugi april je dan kojim se u Hrvatskoj obilježava Dan proboja posljednjih logoraša iz Jasenovca i sjećanje na žrtve ustaškog režima, a u Srbiji i holokausta općenito. Svakako je da u tome možemo gledati nadu da se neke bolne točke iz sad već 75 godina daleke povijesti konačno prestanu koristiti u svrhu političkih manipulacija i da se osigura mirno i dostojanstveno obilježavanje i sjećanje na stradale. Mislim da postoji velika želja da tako bude i to je ono što se osjećalo i na premijeri filma u Puli, Zagrebu, Beogradu i brojnim drugim kino premijerama. Današnjim emitiranjem vidjet ćemo koliko je to naše osjećanje točno. Da li smo spremni na taj mali veliki korak, ili ipak nismo? – ovim rečima za Nova.rs rediteljka filma Dana Budisavljević opisuje raspoloženje sa kojim dočekuje večerašnje premijere.

Kadar iz filma (arhivski snimci), Foto:Promo/This and That Productions

Međutim, voditelj HRT-ove kultne emisije „Nedjeljom u dva”, Aleksandar Stanković, ne misli da jedan film može pomiriti dve duboko podeljene zemlje.

– Službenu Hrvatsku i Srbiju u ovom trenutku, što se tiče pogleda na povijest, dijeli veliki nacionalistički ponor i mislim da taj ponor naše generacije neće uspjeti zatrpati. „Dnevnik Diane Budisavljević” je divan film i dobro je da se prikazuje na našim javnim televizijama, al ljudi tako ionako ne vjeruju umjetnosti nego popovima i generalima i to se neće skoro promijeniti – prokomentarisao je Stanković za Nova.rs.

Publika je i u Hrvatskoj i u Srbiji, gde je premijerno prikazan u novembru na Slobodnoj zoni, odlično reagovala na film. Priča o Dianinim upornim nastojanjima da, uprkos brojnim preprekama, spase decu iz neljudskih uslova koncentracionih logora, izaziva one najiskrenije, najpotresnije emocije.

Ipak, negodovanja javnosti nije da nije bilo, i to na obe strane. Neki u Hrvatskoj smatrali su da je film velikosrpska propaganda i pre nego što su ga videli, dok su neki u Srbiji ocenili da se obazrivo pristupilo prikazu zločina u ustaškim logorima. Hrvatska levica je, kako je rediteljka jednom prilikom otkrila, zamerila da je fillm antikomunistički i da izjednačava dva sistema, „što nikako nije poruka ovog filma”, istakla je Dana.

Prema njenim rečima, film nosi jaku poruku čovečnosti a želja joj je bila da Dianu – o kojoj se decenijama ćutalo na ovim prostorima – spase od zaborava.

Diana se posle rata vratila u rodni Inzbruk, gde je i preminula. u 88. godini. Vodila je dnevnik od 1941. do 1945. ali o svom junaštvu nikada nije pričala, ni najbližima.

Alma Prica kao Diana Budisavljević, Foto:Promo/This and That Productions

– Ovaj film je svakako jedan majušni korak ili, bolje reći, jedan od mnogobrojnih koraka koje je potrebno napraviti da bi se prevazišle godinama stvarane predrasude – kaže Snežana van Hauvelingen i dodaje:

– Iako nisam sigurna da li film može da pomogne u zaceljivanju rana žrtava i njihovih naslednika, čvrsto verujem da za istinu nikada nije kasno. I upravo to vidim kao dužnost naše generacije, da pomogne da istina ugleda svetlost dana. Ne samo istina o Diani Budisavljević i njenoj akciji ogromnih razmera, već i sve druge prikrivane istine kojih se neka strana stidi ili ih negira. Jer, ako želimo da nam bude bolje u budućnosti, zaista mislim da moramo prošlosti da pogledamo u oči.

Ona ističe da su reakcije publike bile iste ne samo u Hrvatskoj i Srbiji, već i u Sloveniji, Nemačkoj, Izraelu… svuda gde je film bio prikazan.

– Film prikazuje ljudske patnje koje su univerzalne, ali i daje jednu veliku nadu i primer svima nama da i u najgorim vremenima možemo da budemo dobri ljudi – poručuje Snežana.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare