Dušan Petričić Foto:Filip Krainčanić/Nova.rs

Nisam optimista. Naslov knjige samo nas sve podseća da odbrojavanje traje. Lično verujem da je razmak izmedju cifara veliki i da je do nule još daleko. Ali se ka tom, za njih nimalo prijatnom raspletu, neumitno i sve brže krećemo, kaže u intervjuu za Nova.rs naš slavni karikaturista Dušan Petričić.

Karikaturista i ilustrator Dušan Petričić ima novu knjigu “10,9,8,7…” u izdanju Lagune i ne prestaje da nervira ovu vlast. Neko kaže da je brutalan, da često preteruje, ali on se ne povlači i misija mu je da Vučiću i ovima oko njega vidi uskoro leđa. On “revnosno komentariše svakodnevicu i odbrojava naše dane”, kaže se u najavi njegove knjige. Ali da dodamo, on nas neprestano suočava sa onim što svi živimo i ne da nam da predahnemo. Kao da nam poručuje da moramo stalno da pratimo realnost, da bi je u jednom trenutku promenili. Dušan Petričić u intervjuu za Nova.rs kaže da nije imao dileme koje će karikature odabrati za knjigu.

– Budući da karikature radim samo dvaput nedeljno, a naša “vesela” realnost zatrpava me temama na dnevnoj osnovi, malo je toga bilo za bacanje. U ovih 120 stranica knjige stalo je, dakle, pet poslednjih godina našeg društvenog, ekonomskog, kulturnog, ukratko, civilizacijskog posrtanja.

Dušan Petričić, knjiga, karitkatura, crtež, 10 9 8 7 ...
Dušan Petričić Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

Poslali ste knjigu na adrese vodećih političara na vlasti, Brnabićki, Vulinu, Vučiću… Ima li odgovora?

– Da, glavnim protagonistima ove knjige, koja može da ima i alternativni naslov “Ta divna stvorenja”, poslao sam poštom po primerak sa posvetom: Za uspomenu i dugo sećanje. Ne očekujem nikakav odgovor, neka se svako od njih, u skladu sa sopstvenom pameću, savešću, ponosom ili stidom suoči sa svojim likom u nimalo iskrivljenom ogledalu koje im nudim. Kao što rekoh u posveti, ova nacija će ih, nažalost, dugo pamtiti.

Napadaju vas da su vam ponekad karikature preterane, da prelazite granice, a vi kažete da nikada nijedan karikaturista nije počinio štetu svojom karikaturom. Međutim, ovde je svaka jača kritika vlasti kao izdaja.

– To je samo jedna od prevara, nimalo originalna, na kojoj ova vlast ovako dugo opstaje. Poistovetiti sebe sa državom je stari trik namenjen onima koji lako padaju na trikove, koji ne umeju ili neće da misle. A bojim se, takvih ima mnogo. Ukratko, glavni likovi u jednoj očiglednoj tragediji celog društva nisu karikaturisti ili satiričari, već prevaranti i kriminalci na pozicijama političkih vodja, koje su beskrupulozno oteli.

Naslov knjige je odbrojavanje “10,9,8,7…” Stvarno verujete da će uskoro kraj Vučića i njegove stranke? Veliki ste optimista.

– Ne, nisam optimista. Naslov knjige samo nas sve podseća da odbrojavanje traje. Lično verujem da je razmak izmedju cifara veliki i da je do nule još daleko. Ali se ka tom, za njih nimalo prijatnom raspletu, neumitno i sve brže krećemo. Nervoza u očima i grimasama lažnog cara i u redovima njegove partije sve je neprijatnija i očiglednija.
Nada je u ovom trenutku najjači lek i oružje koje imamo. Bez preciznog datuma njihovog kraja možemo da živimo, ali bez nade ne možemo.

Dušan Petričić Foto:Filip Krainčanić/Nova.rs

Kada posmatrate Beograd danas u odnosu na Beograd pre 30 i 40 godina, na primer, koliko smo se kao ljudi promenili?

– Svi narodi na svetu imaju svoje specifičnosti, svoje istorijske, manje ili veće zablude kojima se hrane, greške ili slabe tačke u mentalitetu koje ih stalno sapliću, ali tragedija nastaje kada vas zajaše jedna kriminalna, zločinačka vlast, kojoj je jedini zadatak da precizno identifikuje sve te slabe tačke i zablude, a onda ih, uz pomoć isto tako kriminalnih domaćih i stranih savetnika briljantno koristi sa jednim jedinim ciljem – da raspameti i deprimira naciju.

Opozicija je užasno slaba iz različitih razloga, i onda ljudi u novinarima i javnim ličnostima vide potencijalne nove lidere ili opozicionare koji će ih spasiti.

– Sluđeni i deprimirani narod ne razume da je jedini zadatak u ovom trenutku srušiti i onemogućiti ovu zločinačku vlast i njenog manekena Vučića. Bez uspešne realizacije tog zadatka, nemoguće je napraviti i jedan jedini korak u dobrom pravcu. Umesto traženja i izmišljanja novih lidera, bilo bi mnogo uputnije da se ljudi trgnu iz ove nepodnošljive letargije i za početak masovno angažuju na protestima i građanskim neposlušnostima, na poziv postojećih predstavnika opozicije. Tako se najlakše stiže i do novih imena.

Šta vas raduje ovih dana, u čemu uživate? Neko će pomisliti da ste stalno u gardu kada gleda vaše karikature, a to sigurno nije tako.

– Da, dok smišljam i crtam karikature, sasvim sigurno sam u gardu. Ne može drugačije.
Kada su stvari toliko zagađene i svakodnevni život obiluje razlozima za jed, depresiju, tugu, onda čovek nauči da uživa i u naizgled običnim stvarima – u toplini koju oseća pored svojih najbližih, u čitanju mudrih ili duhovitih knjiga, ili u četvorodnevnoj poseti prijatnom i civilizovanom Beču i onome što taj grad nudi – od arhitekture, muzeja, izložbi (trenutno Modiljani u Albertini) do restorana i zanimljivih kafića.

Na istom zadatku. Karikatura Dušan Petričić Nova.rs
Karikatura: Dušan Petričić/Nova.rs

Da li vam nešto nedostaje iz Kanade I kada se sada osvrnete iza sebe da li bi ste preporučili ljudima da odlaze odavde ili da ipak probaju da menjaju društvo koliko god mogu?

– To već ponavljam kao papagaj, nedostaje mi osećaj tolerancije na različitost, toliko prisutan u Kanadi, zemlji različitih nacija, kultura, religija s kraja na kraj sveta koji su šansu za pristojan život našli u tom zemlji. Razumevanje za druge, naročito za one sa kojima živite, prvi je, neophodni uslov za izgradnju normalnog i srećnog društva.
Sklon sam da mladim ljudima bez dileme savetujem vađenje pasoša i odlazak u svet, ali ne kao čin bekstva od nepodnošljivog stanja u Srbiji, već kao šansu da se u nekom drugom svetu suoče sa normalnim rasuđivanjem, tolerancijom i neophodnošću učešća u političkom životu.
Pa da se tako opremljeni, za nekoliko godina vrate ovamo i punom snagom učestvuju u spašavanju svega što se spasti može.

Dušan Petričić Foto:Filip Krainčanić/Nova.rs

Kada ćemo vas videti na RTS-u kao gosta? Zar to u nekom normalnom društvu ne bi bilo prirodno da na primer gostujete u jutarnjem programu i pričate o bilo čemu?

– Toliko dugo traje ovo nenormalno stanje u našem društvu, da smo se, kao i na mnoge druge nepodopštine navikli na tužnu i sramotnu ulogu koju RTS igra. Nadam se da ćemo se gledati preko ekrana iz njihovog studija kada se konačno zasvrši ovo odbrojavanje sa korica moje knjige -10, 9, 8, 7, 6, 5…

Bonus video: Trejler za Vreme Zla

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar