Foto: Zoran Lončarević/Nova.rs

Kome posle sinoćnjeg predsednikovog "obraćanja naciji" nije jasno šta je Srbija dobila a šta izgubila na pregovorima u Vašingtonu, sam je kriv. Šef delegacije ništa nije rekao, a sve je kazao – "Ako budem imao tri minuta sa Trampom... to nije imao nijedan predsednik u poslednjih 40 godina". To je već istorijski uspeh.

Srpska ekipa jednostavno je bila osuđena na pobedu protiv Prištine i ostatka SAD. Od ovakvog sastava ništa drugo se i nije moglo očekivati. Kapiten – pa malo je reći „Obilić“, dva Marka i jedan Mali. Kako koji Marko, pa onaj Markić… da i onaj drugi. Jeste, i on je Marko. Malog viđaš svaki dan.

„Obilić“ je, kako i priliči, sve iznenadio, čak i ovu trojku iz svog tima. Kaže: „Oni nisu mogli da veruju kako sam ja stao i govorio u interesu Srbije“. Šteta što nije poveo i nekog guslara da sve ovo opeva. Ne kažem da Mali i Marko (1 i 2) neće da guslaju ali opet bolje je kad ide profesionalac.

Predsednik je mudro sakrio sadržinu „užasno teškog papira“ koji je naša delegacija uspela da pročita. Samo nam je rekao da ćemo verovatno dobiti „Mini Šengen“. To u slobodnom prevodu znači da će Srbi moći neograničeno da se kreću po Srbiji, a Albanci po Kosovu. Veliki napredak.

On je državnički bio pronicljiv, znao je unapred ko će od novinara da se raspituje „za zdravlje“ Ivanke Tramp. I nije propustio da to primeti. Logično, to i jeste važnije nego šta će, na primer, srpska deca učiti u kosovskim školama.

Mudri kapiten nije hteo ni reč da izusti o sudbini srpskih svetinja na Kosovu, nije imao nijednu reč da poruči srpskom življu, valjda da ih ne obraduje. Mogu suze da krenu i od dobrote. A što da dva puta plaču, dovoljno će biti kad se obelodani sporazum.

Čitav uspeh umalo da pomuti onaj Grenel. Hteo je da ubedi srpskog ministra da laže. I uspeo bi u tome da mi ne znamo ko je Mali. Kad je Mali do sada slagao? Tom Grenelu je bilo krivo što je Mali primetio tačku 10 o uzajamnom priznanju. Ministru je bilo sumnjivo, zašto ima tako malo nula – krene da čita, vidi zlo se sprema. I gde je tačka 10, nema je. Pobeda!

Nekima smeta što u Ameriku nije svoje koferče nosio i šef srpske diplomatije. Objektivno njemu i nije mesto tamo, po kapacitetu možda je tu negde, ali po namerama ne. On bi odmah potpisao sve, kao što je potpisao i Briselskli sporazum pa bi tako po drugi put dobili zajednicu srpskih opština. A šta će nam dve.

I drugo, taj Dačić  je mnogo petljao sa povlačenjem priznanja Kosova. Verovatno bi i Trampa uspeo da nagovori… A možda ga „Obilić“ nije poveo da kasnije ne bi nešto lanuo o njegovoj junačkoj borbi.

Da, dobro je i što u našoj delegaciji nema Srba sa Kosova, šta se njih tiče njihova sudbina.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare