Ranko Pivljanin Foto:Filip Krainčanić/Nova.rs

Više se niko ne pita zašto studenti krstare Srbijom, zašto protestuju prosvetni radnici, zašto poljoprivrednici izgone traktore na magistrale i gradske ulice...

… ali zna li iko zašto bespredmetna institucija, koja se predstavlja kao predsednik države, a zapravo je politički pokrovitelj kriminalnog kartela, neumorno šparta Srbijom, usput obezbeđuje alimentaciju ženama, prati trudnoće, kliče još nerođenoj deci, meša ajvar, preti nasiljem i hapšenjima, obilazi štale, priča o svojim košarkaškim počecima i drži nebulozne govore pred privedenom publikom u direktnim prenosima?

Da probamo pogoditi, rizikujući i da pogrešimo. Osim što radi – sve jadniji, sve providniji i sve neuspešniji – krizni pi ar, ne bi li nekako potro narasli bunt, nezadovoljstvo i građanski bes koji se prstima mogu opipati, Veliki Manipulator se, kanda, nada i nekim izborima po, razume se, njegovim pravilima i unapred zadatom rezultatu. Znate, ono već viđeno: totalni medijski presing; glasači iz trafo-stanica, napuštenih šupa i grobalja; bugarski (strogo kontrolisani) vozovi i ostali razrađeni izborni transport; lažna opozicija i korisni idioti iz one prave; helicopters money – tri hiljade za gospođu, dve za gospodina, sto evra za bake i deke; mala
pomoć u zaustavnom vremenu brata Mileta Prekodrinskog, mada je taj svat, trenutno, i sam u izvesnim problemima…i tako dalje i tako dalje.

I, na njegovu žalost, sve dalje od te velike podvale koju nam je podmetnuo toliko puta, da će mu sada samo budale dozvoliti da nas još jednom prevesla i nasamari na istu foru. Osim ako zaista nismo budale, a ako jesmo, onda bolje nismo ni zaslužili, pa neka mu prođe i ovaj put.

Međutim, ono što plaši mnogo više od naše naivnosti i indolencije, jeste nepoznanica da li su Vučićevi strani nalogodavci i kompanjoni u sistemskom uništavanju i pljački države Srbije, a koje nam on predstavlja kao prijatelje i partnere, iscrpli sve što su želeli od njega i njegovog režima, pa bi mogli odlučiti da ga puste niz vodu ili je ostalo još ponešto da im završi, pa će mu opet progledati kroz prste ulepljene pekmezom. Ne bih da mračim, ali ako je u pitanju ovo drugo – a neodustajanje od onog kolosalnog spomenika korupciji u Surčinu zvanog Expo 27. stvara opravdanu zebnju – onda će demontaža njegovog kriminalnog režima potrajati.

PROČITAJTE JOŠ:

S druge strane, činjenica da mu u ovih nekoliko meseci niti ko dolazi, niti gde ide (i svet se, poput Dodika, o svom jadu zabavio) moglo bi da znači da je stavljen „na čekanje“, dok se tamo negde dooobro ne promisli i odluči da li se uopšte više isplati ulagati u vladara protiv koga se podigla cela zemlja, ili će jednostavno, po već viđenoj praksi i običaju kada su marionete u pitanju, samo okrenuti glavu i prepustiti građanima Srbije da svoj problem sami reše.

Ako se odluče za drugu opciju, Vučić, u najboljem slučaju, može očekivati fakturu za azil, koja je, možda, već avansno plaćena silnim novcem iznetim iz naše zemlje. (Uzgred, ne nadajmo se mnogo da će te pare, raspoređene od Pekinga, preko Zapada do Moskve, biti ikad vraćene Srbiji: setite se Miloševića i kiparskih računa, a i poznate činjenice da belosvetske „poštenjačine“ uopšte nisu imune na tuđe pare i da ih teško šalju nazad. Po principu, evo vam „demokratija“, ali pare ne vraćamo).

No, kako god se te aporije razrešile, mi ovde i sada imamo konkretan problem, bremenit izazovima i opasnostima u čijem korenu je autokratska vlast u ozbiljno silaznoj putanji i njen posrnuli svedržiteljski simbol u strahu i agoniji koji, zajedno, po logici izgubljene kontrole, srljaju iz greške u grešku. Ova vlast gotovo više nigde nije u stanju da održi skupštinu a da ne bude belaja; njihove čelne ljude narod ne može više očima da vidi, osim kad ih nišani jajima; samom Vučiću sve češće u ušima (i glavi u kojoj vlada strozavetna pometnja) odzvanjaju zvižduci, čak i tamo gde je bio uveren da ga nikad tako neće dočekivati; zloupotreba sirotinje i starih, a evo sada i mladih ljudi koji mu glume studente u Pionirskom parku, se izvrće u komediju, postaje bljutava i ne funkcioniše; aparati sile, godinama temeljno ponižavani, više nisu pouzdan saveznik…

Dakle, prisustvujemo i učestvujemo u opasnom cajtnotu u kojem samoproglašenom šahovskom majstoru pada zastavica. Ne sme se dozvoliti da ikoga više udari po glavi.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare