U sinoćnom izdanju emisije „Keš ili treš“ na TV Nova, pažnju gledalaca privukao je nesvakidašnji predmet koji nosi duh daleke prošlosti i bogate kulture Bliskog istoka.
Zoran Vojović doneo je u studio autentičan persijski tepih, star više od jednog veka, koji ne samo da ima umetničku i istorijsku vrednost, već i ličnu priču isprepletenu njegovim boravkom u Iranu početkom devedesetih godina.
„Tepih sam odavno doneo iz Irana. Tamo sam radio — bio sam upravnik poslova u rangu ambasadora od devedesete do kraja devedeset treće godine. Proveo sam to vreme sa divnim narodom, a jednom su me odveli u jednu školu da naučim kako se procenjuju tepisi. Vlasnik kuće u kojoj sam živeo pokazao mi je tepih debljine 20 centimetara. Pitao sam ga kakav je to tepih, a on mi je rekao da je to pedeset tepiha naslaganih jedan na drugi i da raspored menjaju na svakih nekoliko dana, kao i da po njima gaze.“

„Ovaj tepih zovu nomadski, bojen je prirodnim bojama. Procena je da je star između 100 i 120 godina. Poenta je da je ovo vrlo retka dimenzija tepiha, jer su se persijski tepisi uglavnom pravili manjih dimenzija. Oni imaju muzejsku vrednost — ove tepihe su žene ručno plele. Ovaj sam ja kupio 1990. godine u jednoj prodavnici starih stvari. Bio je izuzetno prljav, u blatu, a preko njega su bili izloženi ostali tepisi. Ovaj tepih predstavlja priču jednog sela — svaka slika ima svoje značenje i prenosi deo njihove tradicije, koja je vezana za taj narod. Nijedna slika nije ista, a ljudi u Iranu mogu da ispričaju svaku od tih priča. Tepih ima oko 20 kilograma.“

„Odneo sam ga u hemijsku čistionicu, ali su mi rekli da ne mogu da ga operu jer ima muzejsku vrednost, pa su me uputili gde to može da se uradi. Takođe sam promenio i rese, što je potpuno normalno i ne umanjuje njegovu vrednost. U Londonu vrednosti ide između 12.000 i 15.000 evra… Nomadski tepisi nemaju potpis, dok persijski imaju — i to samo prvi tepih koji se napravi. Ostali ga nemaju. Zato taj prvi košta i do pedeset puta više od ostalih, koji su istog kalupa.“

Procenitelj Jovan Mandić kazao je da je realna cena u Srbiji za ovaj predmet 3.000 evra.

Na kraju je konačna ponuda bila 500 evra, na šta prodavac nije pristao: „Ne želim da ga prodam za te pare, pre ću ga pokloniti Narodnom muzeju“, rekao je i zahvalio se na učešću u emisiji „Keš ili treš“ na TV Nova.