Oglas

Nikola Gruevski i Viktor Orban profimedia-0267072653
ATTILA KISBENEDEK / AFP / Profimedia

Izlaznost ruši režime: Ovako su pali Orban, Milo, Gruevski i Kačinjski

autor:
21. apr. 2026. 10:55

Pad podrške vladajućim partijama u centralnoj i istočnoj Evropi poslednjih godina pokazuje iznenađujuće sličan obrazac: vlast ne gubi nužno zbog masovnog odliva svojih birača, već zato što opozicija uspeva da mobiliše nove.

Oglas

Na to ukazuju i podaci koje je objavio na mreži X politikolog Aleksandar Ivković, poredeći izbore u Severnoj Makedoniji 2016, Crnoj Gori 2020, Poljskoj 2023. i Mađarskoj 2026. godine.

"Ono što se desilo svugde, uz uvažavanje donekle različitih nivoa hibridizacije režima, jeste da je opozicija sustigla ili pretekla vlast više na osnovu značajnog povećanja izlaznosti nego pada apsolutnog broja glasova vladajućih partija. S tim što je negde, na primer u Crnoj Gori, upravo tih 10% umanjenja u apsolutnim glasovima napravilo promenu matematički mogućom", naveo je Ivković.

U svim tim slučajevima, vladajuće partije beleže pad apsolutnog broja glasova – od relativno umerenog u Severnoj Makedoniji i Poljskoj, do dramatičnog u Mađarskoj.

Vanredni parlamentarni izbori u Severnoj Makedoniji 2016. održani su nakon duboke političke krize izazvane aferom prisluškivanja i masovnim protestima.

VMRO-DPMNE Nikole Gruevskog osvojio je oko 454.000 glasova i tesnu prednost nad SDSM-om Zorana Zaeva, ali je izgubio značajan deo podrške u odnosu na prethodne izbore.

Iako je formalno pobedio, VMRO nije uspeo da formira vladu – što je bio ključni preokret. Opozicija je, uz podršku albanskih partija, iskoristila povećanu mobilizaciju birača i preuzela vlast. Ovaj slučaj pokazuje da čak i relativno mali pad glasova može biti dovoljan ako se politički kontekst promeni.

Sličan obrazac viđen je u Crnoj Gori 2020. godine. Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića osvojila je oko 143.500 glasova (35%), ali je izgubila vlast prvi put od uvođenja višepartijskog sistema.

Ključ nije bio samo pad DPS-a, već objedinjavanje opozicije u tri kolone i visoka izlaznost.

Kako Ivković primećuje, upravo tih oko 10% gubitka u apsolutnim glasovima učinilo je promenu matematički mogućom, ali bez rasta opozicije to ne bi bilo dovoljno.

Na izborima u Poljskoj 2023. desio se još izraženiji paradoks. Vladajući PiS, čiji je lider Jaroslav Kačinjski, osvojio je najveći broj glasova, čak 7,64 miliona ili 35,38%, ali je izgubio parlamentarnu većinu.

Ogroman odziv birača, jedan od najvećih u novijoj istoriji zemlje, omogućio je opozicionim partijama da zajedno formiraju vladu Donalda Tuska.

Najnoviji primer dolazi iz Mađarske, gde je Fides Viktora Orbana doživeo ozbiljan pad podrške.

"Orban je baš loše prošao, s tim što bih ja delom to pripisao vrlo specifičnim okolnostima izbora 2022, koji su održani par nedelja nakon početka rata u Ukrajini i na kojima su oni jako dobro iskoristili sentiment 'bolje da sad ništa ne menjamo' da zapravo povećaju broj glasova u odnosu na 2018. U odnosu na 2018. gubitak apsolutnih glasova Fidesa je 12,9%, što je verovatno realnije", naveo je Ivković.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare