Miran Pogačar Foto: Nenad Mihajlović/Radar

Srpska napredna stranka se plaši čak i ovakvih izbora - izbora koji su, kao i svi drugi u Srbiji, unapred namešteni. I pored toga, oni izbegavaju da uđu u trku. To jasno govori o stepenu njihove slabosti i panici zbog sveopšteg pada podrške, kaže Miran Pogačar iz Pokreta Bravo u razgovoru za Novu.

Na poslednjoj sednici Skupštine Novog Sada ukinuti su izbori za Savete mesnih zajednica. Kako objasniti ovu odluku?

Prvo, Srpska napredna stranka se plaši čak i ovakvih izbora — izbora koji su, kao i svi drugi u Srbiji, unapred namešteni. I pored toga, oni izbegavaju da uđu u trku. To jasno govori o stepenu njihove slabosti i panici zbog sveopšteg pada podrške.

Drugo, njihov rejting nezaustavljivo pada. To je očigledno i na terenu i u njihovim postupcima. Svaki pokušaj da sakriju tu činjenicu vodi ih u još dublju delegitimizaciju.

Treće, za njih zakoni, ustav i propisi ne znače ništa. Gaze ih kad god im ne odgovaraju. Primer Novog Sada je školski primer takve samovolje: izgovor da se izbori ne mogu raspisati zbog „neusklađenosti statuta“ sa nekim prethodnim aktima iz 1921. godine — to je gola laž i providna manipulacija.

Foto: 021.rs

Zašto? Jer u Inđiji imamo potpuno istu pravnu situaciju – pa su mandati tamo produženi do raspisivanja izbora bez ikakvih izgovora. Dakle, Novi Sad nije izuzetak, nego pravilo.

Ovo je sistematski pokušaj produžavanja vlasti tamo gde je više nemaju. Ne samo politički, nego ni pravno. Jer, od 1. novembra prošle godine — oni više nemaju nikakav legitimitet, dok postoji osnovana sumnja da su njihovi korupcionaški postupci direktno doveli do pada nadstrešnice.

Koliko ponašanje odbotnika vlasti u gradskom parlamentu ilustruje stanje u institucijama?

Od samog vrha države — od predsednika Vučića pa sve do najnižih službenika — ništa nije normalno, niti funkcioniše kako treba. Nikada nismo imali situaciju da je interes vlasti u tolikoj suprotnosti sa interesima naroda.

Zato se i SNS trudi da prikaže kako je sve u najboljem redu, ali situacija nije takva. Ne smemo dozvoliti da se samo razgovara o raznim projektima i unapred pripremljenim planovima Srpske napredne stranke. Neophodno je čuti glas naroda, interes građana, za to se treba boriti, a to i mi, kroz angažman u borbi za Novi Sad, nastavljamo da ostvarujemo.

PROČITAJTE JOŠ:

Jesu li i oni “zarobljenici” politike koju sprovodi jedan čovek? Šta vam kažu privatno u razgovorima?

Značajan broj članova Srpske napredne stranke duboko je umešan u kriminal, malverzacije, nameštanje javnih tendera i zloupotrebe u okviru javnih nabavki. Upravo su ti ljudi svakodnevno ispred stranačkih prostorija, jer je njihova lična sudbina — a vrlo verovatno i buduće zatvorske kazne — direktno vezana za opstanak SNS-a na vlasti.

Što znači da je njima borba za opstanak na vlasti borba za opstanak na slobodi.

Važno je razbiti mit da oni bilo šta rade iz ljubavi prema ovoj zemlji i narodu, veoma je jasno da su im motivi apsolutno drugačiji.

Radi se o jezgru o nekoliko stotina ljudi, koji SNS ne napuštaju, iako bi možda hteli, ali ne mogu zbog straha od odgovornosti i dubini korupcije u koju su umešani

S druge strane, postoji i manji broj onih koji se u poslednje vreme povlače, izbegavaju javnost, ne dolaze ispred prostorija, jer ne žele da ih sustigne ista sudbina. Ali ono što im poručujemo, i što ne samo da obećavamo, već što mora postati realnost ako Srbija želi ozdravljenje — jeste lustracija i krivična odgovornost.

Svi koji su učestvovali u kriminalu, svi koji su radili za interese mafije, a ne građana — moraće da odgovaraju pred sudom. Neće ih spasiti tišina, ni skrivanje, ni distanciranje u poslednjem trenutku. Sudski procesi su neminovni.

Za to nije potrebna hrabrost, već samo politička volja.

Vučić je više puta najavljivao, pa otkazivao dolazak u Novi Sad. Imajući u vidu da je reč o čoveku koji ne ide na mesta i događaje koji su “nekontrolisani”, da li je po sredi strah od reakcije Novosađana?

Razlog zbog kojeg Aleksandar Vučić nije došao u Novi Sad je jasan: Novi Sad ga ne želi i bolje mu je da ne pokušava da dođe, neće biti dobro po njih.

Ali i sa druge strane Aleksandar Vučić je postao rob svoje propagandno populističke politike neospornog vođe Srpskog Sveta i sve što mu tu sliku razbija u javnosti, nije put kojim želi da ide.

Tako da je i pitanje da li će uopšte dolaziti u ranjeni Novi Sad. Novosađanke i Novosađani su više puta jasno poručili da Srpska napredna stranka nije dobrodošla u ovaj grad. Ispred njihovih prostorija, na ulicama, kroz proteste i svakodnevni otpor — ljudi su pokazali da imaju dostojanstvo i da ne pristaju na dalje poniženje.

Novi Sad akcija Tri meseca – tri mosta Foto:EPA-EFE/ANDREJ CUKIC

Bilo kakvo naprednjačko „okupljanje širih razmera“ u Novom Sadu bilo bi dočekano glasnim i jasnim otporom. Ljudi neće ćutati i neće trpeti.

Bilo da planiraju da dođu 28. juna, ili 5. jula — mogu biti sigurni da ih u ovom gradu čeka samo otpor.

Novi Sad je spreman da odgovori.

Srpska napredna stranka i Aleksandar Vučić nemaju više šta da traže u Novom Sadu.

Studenti su najavili veliki protest na Vidovdan u Beogradu. Šta očekujete od ovog protesta? Može li on da dostigne uspeh od 15. marta u pogledu brojnosti?

Za ovih sedam meseci protesta — a da podsetim, bilo ih je preko 20.000, kako je i sam Ivica Dačić izjavio — postignuti su konkretni rezultati.

Videli smo ih najjasnije u Kosjeriću i Zaječaru, gde je podrška Srpskoj naprednoj stranci drastično opala. Ti rezultati su neporecivi znak da protesti imaju efekat i da režim gubi tlo pod nogama.

Ali isto tako, moramo biti realni i odgovorni pred velikim skupovima poput onog zakazanog za 28. jun.

Taj dan neće srušiti Vučića sam po sebi. Niti će jedno okupljanje, ma koliko veliko bilo, doneti konačno rešenje. Ali može da pomogne u njegovom padu, koji je sve očigledniji i sve brži. I zato je važno da nastavimo.

Međutim, da bi protest imao maksimalni efekat, moramo izbeći nerealna očekivanja. Zato je ključno da organizatori, posebno studentski front, jasno i unapred definišu okvir protesta, njegov tok, ciljeve i poruke.

To će pomoći svima nama koji dolazimo da znamo kako da se pripremimo, šta da očekujemo, i kako da doprinesemo. Transparentnost i jasna organizacija učvršćuju poverenje i šire mobilizaciju.

Verujem da će i 28. jun biti masovan, dostojanstven, lep i snažan protest, baš kao što su to bili studentski protesti širom Srbije — u Novom Sadu, Beogradu, Nišu i mnogim drugim gradovima.

Koliko je realno da se formira jedinstven front opozicije i studenata?

Moram da podsetim na jednu važnu stvar: svi mi — studenti, profesori, političari, radnici, građani — koji se borimo protiv ove vlasti, mi smo već deo šire opozicione javnosti.

To je taj najširi front otpora, koji već postoji i deluje. Nismo ga tek zamislili — mi smo ga već godinama gradili.

I to ne samo rečima, već konkretnim akcijama.

Videli smo ga ispred sudova, ispred skupština, na ulicama gradova — posebno u Novom Sadu — kroz zajedničko delovanje studenata, građana, opozicije i zborova. Taj front je stvaran i živ.

Kada govorimo o izbornom jedinstvu, i tu već imamo pomake.

U Kosjeriću, recimo, studenti su direktno tražili od opozicije jedinstvenu listu, i ona se formirala.

Zato verujem da, kada se bude formirala parlamentarna lista bez stranaka, oročena na godinu dana, s jasnim ciljem uspostavljanja prelazne vlasti — tu listu treba podržati.

Ali ne zato što verujemo u mesiju. Ne zato što neko drugi treba da nas spasi.

Već zato što verujemo u svoju snagu, u snagu društva koje se samo organizuje, koje pritiskom, akcijom i solidarnošću gura režim ka njegovom kraju.

Zato i opozicija mora delovati odlučno, konkretno i decentralizovano.

Mi kao građani, studentski pokreti i zborovi, smo još jedna struja u toj borbi. I moramo pritiskati sa svih strana.

Neće niko umesto nas oboriti ovu vlast. Ali ako svi delujemo i paralelno i zajedno, oni su gotovi.

Novi Sad deluje kao primer mesta gde opozicija veoma dobro sarađuje. Može li se taj “pelcer” preneti na ostatak Srbije?

Jedinstvo nije nužno jedna izborna lista, to bi bila banalizacija političkog jedinstva.

Jedinstvo opoziciono i dobra komunikacija dolazi kada politički faktori imaju isti cilj, a onda se i mogu kretati drugačijim putevima ka tom cilju, ali uz međusobno poštovanje i uvažavanje.

Bar što se tiče Bravo Novi Sad, naš osnovni cilj je smena trenutnog režima u Novom Sadu jer jedino na taj način možemo pristupiti obnovi uništenog Novog Sada.

Tako da je zapravo pelcer principijelnost, puno rada i međusobno uvažavanje.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare