Beograd Milan St. Protić, istoričar, biviš političar, knjiga, Roman o poraženima, intervju
Milan St. Protić Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Poznati istoričar i bivši ambasador Jugoslavije u SAD Milan St. Protić nikada neće biti čovek koji će ljude ostavljati ravnodušnima. Za pojedine će biti potpuno u krivu, za neke druge čovek koji je objasnio ono što svi mislimo, ali nismo želeli (ili smeli) da kažemo. U intervjuu za Nova.rs govorio je o svemu što nas muči kao narod, o nekim problemima i rešenjima, ali i tome kako vidi današnji Beograd.

Kako vam deluje francusko-nemački predlog koji poslednjih nedelja figurira kao ključni za rešavanje kosovskog pitanja? Da li je ovo još jedan u nizu probnih balona ili konačno stavljanje tačke na krizu?

Deluje mi kao minimum minimuma. Sa jedne strane da se Srbija ni na šta formalno i eksplicitno ne obaveže, a da se Kosovu obezbedi nezavisni status u međunarodnoj zajednici. To mi govori da ne postoji neka ozbiljna ponuda koja bi bila kontrateža onome što se Srbiji traži, a to je da pristane na formalizaciju međunarodnog statusa Kosova. U onome što sam video, ne spominje se ni ubrzani ulazak u EU ili finansijska pomoć, što je ranije figuriralo u javnosti. Da li je to još uvek na stolu, ne znamo, jer prilično tapkamo u mraku i pogađamo jer ne znamo sve elemente.

Da ste u položaju da odlučujete, da li biste prihvatili francusko-nemački predlog?

Milan St. Protić Foto:Zoran Lončarević/Nova.rs

Ne. Ne bih bio spreman da prihvatim jedno takvo rešenje, jer ne vidim da Srbija bilo šta dobija. Pre bih bio spreman da razgovaram o punopravnom članstvu Srbije u EU i istovremeno stolici za Kosovo u UN. To rešenje bi po pom uverenju duboko odgovaralo Srbiji. Kosovo bi samo ostvarilo kapric, članstvo UN nije nikakav dokaz politike, to je ćef Albanaca na Kosovu i zapadnih sila. Ja bih bio spreman da razgovaram sa predstavncima EU i ove dve ključne zemlje (Nemačka i Francuska) pa da vidim da li bi to njima bilo prihvatljivo. Ukoliko nije, mislim da ne vidim o čemu bismo drugom razgovarali jer samo to suštinski rešava problem. Albancima je stalo da imaju stolicu u UN, nama da postanem članica EU, a Evropi je to bitno jer bi jedan veliki problem sama rešila. Ako to nije rešenje, zaista ne znam šta bi bilo.

Kako vam deluje izlazak Srba iz kosovskih institucija – da li je srpska strana nešto dobila uopšte?

Ja ne vidim koji je smisao tog postupka, Srbi na Kosovu su bili u mnogo povoljnijoj situaciji dok su bili deo tih institucija zato što su imali barem jedan element vlast u svojim rukama – od sudske preko policije. Nije bilo pametno što su se toga odrekli. U svakom budućem scenariju za Srbe na Kosovu je primarno da imaju elemente vlasti u svojim rukama. Time se pokazalo ono što smo svi sumnnjali, a to je da se Srbija odrekla Srba ispod Ibra, što je sramota. Sve se vrti na severu. Ona priča o razgraničenju, koja se ranije spominjala, ona se u stvari svodila samo na pitanje severa, a da se sve ispod Ibra gde živi više Srba nego na severu žrtvuje zarad tog parčeta teritorije. To nije uspelo i hvala Bogu da nije uspelo, ali ovo izlaženje iz institucija odnosi se samo na sever. Ljudi ispod Ibra su već odavno „integrisani“.

Ne vidim šta je svrha jednog ovakvog postupka. Obratno, srpsko prisustvo u institucijama je trebalo iskoristiti. Isto tako mislim da ukoliko se pitanje srpskog identiteta na Kosovu svelo na registarske tablice, onda smo mi stvarno na dnu. To što piše na tablicima, na uzgred budi rečeno lažnom grbu koji je Milošević pokušao da poturi nešto što nije postojalo nikad, ako je to dokaz srpskog identiteta onda mi nismo ni dostojni da se zovemo srpskim imenom. Sve to izgleda kao jedna površna igrarija vrlo opasnim stvarima, jer se radi o sudbini ljudi koji su u opasnosti sa obe strane – Albanaca i njihove vlasti kojima je očigledno cilj da se Srbima na svaki način zagorča život i sa druge strane ovih kriminalnih elemenata drže monopol i taj živalj ucenjuju na svaki mogući način.

Da li je Aljbin Kurti čovek sa kojim je moguće bilo šta dogovoriti?

Ja odavno govorim da sagovornik Beograda ne treba da bude Priština, već Evropska unija. Ona treba da bude primarno sagovornik, a sekundarno SAD. Pokazalo se da iz tih razgovora sa Prištinom ništa nije proisteklo, bez obzira na to koliko će Evropljani i Amerikanci da insistiraju. Ja mislim da je to od prvog trenutka bilo neplodonosno. Sve što Srbija traži može da dobije samo od EU ili SAD, Priština nema šta da ponudi Srbiji. Ako su svetinje na Kosovu u pitanju ili bezbednosti Srba, garancije će nam dati EU Ili SAD – to su naši sagovornici. Oni posle treba da vide sa Albancima da se dogovori ostvare na terenu, a ne da se mi dogovaramo sa Albancima pa oni to ne ispune i onda se vrtimo u krug.

Naši sagovornici nisu ni Kurti, ni Tači ili Haradinaj. Nama je sagovornik onaj koji treba da nam bude partner, a to su ponavljam EU ili SAD. Baš me briga za Kurtija, on je jedan pajac koji se hvali nekakvim engleskim jezikom koji je uzgred rečeno prosečan. Ovi pre njega su bili ozbiljni zločinci, mislim na Tačija i Haradinaja. Ja mogu da se vidim sa nekim pristojnim čovekom sa kojim delim elementarne vrednostima, ali oni nisu moje društvo, žao mi je. Od njih su napravili političare, a sad mi treba da razgovaramo sa njima. O čemu? Pa je l možemo da pričamo o žutoj kući ili masovnim grobnicama, pa o čemu ćemo da pričamo? Kako da mi razgovaramo kada se prst stalno upire u nas.

Pitanje se rešava sa Bajdenom, Šolcom, Makronom ili Eskobarom, nikako sa Kurtijem. Niko sa kosovske strane nije dokazao da je dostojanstven čovek da bi sa njima moglo da se razgovara. Možda nismo takvi ni mi, ni naši politički predstavnici nisu mnogo bolji.

Beograd Milan St. Protić, istoričar, biviš političar, knjiga, Roman o poraženima, intervju
Milan St. Protić Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Mi više u sebi nemamo to dostojanstvo koje nas je krasilo, mi smo bili mali ali dostojanstven narod. Držali smo do sebe, ali ne na tome što insistiramo na nekom pitanju koje održavamo na silu. Mi te Albanca i danas tretiramo kao naše državljane, a izbrisali smo ih iz biračkih spiskova i oduzeli pravo glasa. To smo mi i naše shvatanje demokratije. A zašto? Pa da ne bi bio promenjen ustav Srbije 2006. godine da su oni u tom biračkom spisku. To se ne radi ako želite da vas neko uvažava.

Isto tako, moram da kažem da je Zajednica srpskih opštna potpuna glupost. Iz toga Srbima na Kosovu ništa bolje neće biti jer to najpre jedna celina koja nije kompaktna, već su to teritorije razbacane po Kosovu, a pritom time vam se ništa ne garantuje. To je igrarija jedna. A da ne govorim da će to Albanci jednog dana tražiti na jugu Srbije. To su truli argumenti koji ruše dostojanstvo Srbije.

Počela su redovna zasedanja Skupštine. Prethodnih dana bilo je dosta burno, a budući da ste istoričar po profesiji, na možemo a da ne povučemo paralelu da su rasprave na nivou kada su osnovane prve partije 1881. godine. Ima li neke sličnosti tog doba i ovog sada? Da li je tada rasprava bila civilizovanija nego danas?

Milenko Jovanov Foto:Filip Krainčanić/Nova.rs

U to doba Srbija je bila seljačka zemlja, skupština je bila pet šestina seljačka, ali su ti seljaci bili veoma svesni svojih interesa i bili veoma rečiti. Vi kada čitate njihove govore, a ima sačuvanih beleški recimo Ranka Tajsića ili Dimitrija Katića vi vidite koliko su njima pojmovi razjašnjeni. Oni nisu bili školovani ljudi, ali im je sve bilo jasno. Posle ujedinjenja, parlament je bio steciste velikih netrpeljivosti, pa je čak i pucano u skupštini – i toga je bilo. Ali, ovakvog prostakluka, vulgarnosti nikada nije bilo. I pod Miloševićem su narodni poslanici proganjani, oduzimana im je reč, ali rečnik ophođenja nije bio ovako prostački kao danas.

A to je zato što je vladajuća stranka i njen prvi čovek otvorio vrata za bašibozluk. To je stranka koja ima 700.000 članova, a nema nijedno jedino ime od formata koje ima biografiju za poštovanje. U pitanju je sam bašibozluk. Namerno koristim tursku reč jer je bašibozluk nametnuo tu vrstu rečnika i prostote. Oni nemaju ni stida ni srama, jer ih ne brine da će prijatelji ili rođaci reći dobro ljudi kako vas nije sramota da tako govorite. To je preslikani rijaliti program koji od jutra do sutra pokazuje pornografiju i nasilje. Ja se samo čudim ovim opozicionarima koji tamo sede, a znali su da će tako biti jer je upravo tako bilo i u prošlom sazivu.

Sada su se namestili sami, pa vlast može da im kaže da su sami to tražili. Neće oni da se predobre, do je banda bila i ostala. Ja ne razumem da jedan Vladeta Janković i Siniša Kovačević, ali i mnogi drugi ljudi iz opozicije koji zaslužuju svako poštovanje sebi dozvoljavaju da se sede u istoj sali sa takvim ljudima i da dopustite da se oni na vama iživljavaju. Ako hteli da se prikazujete javnosti preko RTS, onda pristanite na ovo što se dešava. Znali su šta ih čeka. To su skandal majstori još iz doba Šešelja – psovali su se, polivali vodom i takvi su im maniri jer su bašibozluk. To znači da nemaju ni stida ni srama. Verglaju kao navijeni budalaštine koje vređaju i iritiraju ljude.

Stidljivo se spominje da bi gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić mogao da bude smenjen. Očekujete li izbore u Beogradu?

Novih izbora će biti ako to vlast proceni da im odgovara. To je vrlo prosto. Ukoliko vlast odluči da im izbori nisu neophodni, te da je bolje sačuvati ovakve pozicije, onda izbora neće ni biti.

Kako vam izgleda sada Beograd?

To kako Beograd izgleda i šta se dešava sa našim glavnim gradom ravno je zločinu. Ovaj je grad sistematski uništavan, a ovaj bašibozluk došao da samo dokusuri do uništavanje Beograda. Oni ne poštuju ono što je staro, stalno žele da ruše i zidaju novu. To je sistem vrednosti bašibozluka. Sve što je novo bolje je od starog, tako se prepoznaju. Pa kad bi tako bilo, na šta bi ličio jedan London, Pariz, Lozana, Atina ili Rim.

Beograd Milan St. Protić, istoričar, biviš političar, knjiga, Roman o poraženima, intervju
Milan St. Protić Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Oni ne osećaju tu tradiciju, kao ni njihovi prethodnici jer su i oni uništavali grad. Nema više nijedne stare kafane, sve smo ih porušili. U Americi na svakoj kafani piše kada je otvorena, što je starija to je vrednija, skuplja. Ovde se sve ruši što je staro, jer se veruje da sve što je novo to je dobro. Tako vam je sada i sa novogradnjom koja se kupuje, a za 10 godina to će biti ruglo.

Neko je dobio vlast da ostavlja ožiljak na licu Beograda i da ga sistematski uništava po nekoj svojoj estetici bašibozluka i tako stavi Stefana Nemanju na početak Nemanjine ulice, a na kraj ulice kinesku fontanu i misli da je to lepo. To je stvar mentaliteta i doživljaja grada. Beograd na vodi je zidina koja brani grad od reke, zatvorili su prilaz gradu na reku jer hoće da neki bogataši imaju novogradnju. Takvih zgrada ima po Dubaiju koliko hoćete, ali ono čega nema, što je lepo i vredno, to je ono staro. Vidite šta su uradili sa Železničkom stanicom. Prebacili su je na Prokop, ja ne znam ni kako da stignem do tamo, a četvrta sam generacija moje porodice koja živi u Beogradu. Zar nije logično da se ispod stare stanice napravi podzemna železnička stanica, koja se ne vidi, a gore ostavi ona stara. To rade oni koji imaju nešto u glavi.

Verujete li da će biti srušen Stari savski most?

Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Taj gvozdeni most ima ako ništa drugo ima lepotu zato što je toliko star. Pa u jednom Njujorku opstaje jedan Bruklin most iz 1883. godine i simbol je grada. Ružan je, ali je simbol grada. Na svakoj drugoj fotografiji Njujorka je Bruklin most. Pa ako Amerikanci čuvaju tradiciju, zašto mi hoćemo da rušimo. Je l svi prepoznajemo San Francisko po Golden gejtu. Pa kad je on napravljen? Malo pre Savskog mosta, pa je l pada na pamet Amerikancima da ga ruše. Pa ne, čuvaju ga i svake godine ga premazaju da ne bi korodiralo. Sve se to čuva jer je znamenitost grada. Kod nas ništa nije znamenitost. Možda će i odustati od ovog mosta, mada sumnjam, ali onda će doći nešto sledeće i sledeće sve dok Beograd ne pretvore u Dubai. Njihova estetika je takva, oni joj se dive i tu pomoći nema.

Bonus video: Milan St. Protić o Vučiću i Đilasu, rešenju za Beograd i opoziciji u lavirintu

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare