Foto: N1

Pulmolog Dejan Žujović rekao je da su deca mnogo pogođenija i podložnija zagađenju vazduha od odraslih. "Pametni ljudi u svetu su dokazali da zagađivači deluju epigenetski na dva gena kod dece, da menjaju njegov imuni sistem i usmeravaju ga ka pogrešnom putu. Zagađenje menja gen deteta i usmerava ga ka razvoju astme, svaka četvrta astma je posledica zagađenja", dodao je Žujović.

Pulmolog objašnjava da su deca niža i time bliža izvoru zagađenja, kao i da imaju veći broj respiracija u minutu, odnosno dišu brže od odraslih.

„Sve je mnogo izraženije kod njih. Studije pokazuju da kako ide udaljenost od magistralnih puteva smanjuje se učestalost astme kod dece, od kom zelenom prstenu da pirčamo u Beogradu, vodićemo decu u selo da vide drvo. SZO je procenjivala da je 2016. godine 600 hiljada dece umrlo od infekcija koje su posledica zagađenosti vazduha, kao što je procena da 93 odsto dece živi u ambijentu zagađenog vazduha. Više puta sam imao situaciju da mi pacijenti koji imaju astmu idu na put, da kada se nađu na severu Evrope nestaje im potreba za pumpicom“, dodaje.

Na pitanje da li je dobro ići u šetnju, Žujović je rekao da u danima kada su parametri zagađenja kao ovih dana – više činite štetu sebi nego korist.

„Preporuke kažu, kada govorimo o zagađenju, da ne bi trebalo da napuštamo zatvorene prostorije i da smanjimo boravak na otvorenom. Vazduh koji dišemo u Beogradu može jako da povredi čoveka. Vidite, mirišete vazduh, nije poželjno da ima takve karakteristike. Zagađenje je kompleksan pojam, ima čestičnog zagađenja, ima i ozona, sumpor dioksida, azot dioksida. U sve to može da se ubaci komponenta klimatskih prilika u Beogradu kada se javlja magla pri tlu, kada sve te koncentracije postanu još više. Ako pričamo o česticama PM2,5 one ne samo da ulaze u pluća, ulaze u krvotok, tu možemo da pričamo o teškim metalima. U danima kada je ovakav vazduh za 30 odsto su veći prijemi u koronarne jedinice. Sedite kod kuće“, kaže Žujović.

Dejan Lekić iz Nacionalne ekološke organizacije podsetio da je da termo-energetski sektor vrši stalni pritisak na kvalitet vazduha, zatim industrija u mestima poput Bora i Smedereva, zatim saobraćaj koji učestvuje sa šest do 10 procenata i na kraju mala ložišta čiji je uticaj, prema poslednjem izveštaju, 60 do 70 odsto.

„Zato prepoznajemo pikove zagađenja kada počne grejna sezona. Šta nose čestice – teške metale koji imaju različite efekte na organizam. U Boru su ekstremne razmere, imamo u PM česticama arsena preko 30-40 puta više od ciljanih vrednosti propisanih zakonom, pojavljuje se kadmijum. U Beogradu nema tih prekoračenja kada se izmere te čestice, ali činjenica je da unosite neke materije, te čestice nešto nose“, kaže Lekić.

Žujović je dodao da je učestalost karcinoma pluća 30 odsto veća u Boru nego u drugim gradovima.

„Kad sedite s ljudima vidite ko je odakle, ten tih ljudi govori o tome gde žive. To je blagi užas. Šest nanograma po metru kubnom je granica za arsen, u Boru je bilo 75 po metru kubnom, to značni da možete ozbiljno da povredite dete koje se nije rodilo, da se rodi sa neurološkim poremećajima, da ima veću šansu da dobije karcinom od vršnjaka iz Kopenhagena. Mi smo u ozbiljnom probnlemu a ne vidim da postoji politička volja da se reši. Pre par godina jedan gospodin je najavio spasavenje Smedereva tako što ćemo da uvedemo prljavu tehnologiju. Danas priča o zelenim izvorima energije, ja sam bio u šoku“, rekao je.

Lekić je podsetio da postoji Plan za upravljanje kvalitetom vazduha do 2030. i da se čeka njegovo usvajanje. Kaže da je jasno definisano šta treba da se uradi da bi se ovaj problem stavio pod kontrolu.

„Skoro sve propuruke iz tog plana počinju sa „primeniti zakon, uredbu“, sve već to postoji, mi smo kompletnu zakonodavnu regulativu EU prebacili u naše zakonodavstvo, ali ne primenjujemo. Svesno radimo – namerno dopuštamo industrijski razvoj da bi sustigli napredak koji smo izgubili, ali šta je cena – pa zdravlje. Imate 30-40 lokaciji u Srbiji koje su iznad Beograda kada je na prvom mestu među zagađenim gradovima. To govori da problem postoji svuda. Svako će pokušai da od tuđeg zdravlja napravi sebi profit“, naglasio je.

Kako je rekao Žujović, SZO je 2018. uradio analizu kvaliteta vazduha u Srbiji, u kojoj se utvrđuje da je u gradovima poput Užica ili Valjeva svaka peta smrt posledica zagađenja vazduha, dok je u Beogradu svaka deseta.

„Ako to nije dovoljno da se upale lampice, naš projektovani životni vek je 10 godina kraći nego u Švedskoj. Mi treba da budemo zdraviji od naših predaka, a mi smo bolesniji. Kad pričamo o zagađenju, moramo da pričamo i o zagađenju unutrašnjeg prostora, greju se ljudi na drva i ugalj, ali to nije ugalj, to je blato, to kad gori izbacuje boga oca. U Kraljevu se kupuju džakovi sa rashodovanom robom umesto peleta, znate šta izlazi iz dimnjaka, to su direktni kancerogeni. Možemo da se nadamo da će neko razuman da se probudi u političkoj eliti i krenemo da rešavamo problem“, poručuje pulmolog Žujović.

Potreban je čitav niz promena u svim aspektima društva, dodaje Lekić.

„Kratkoročne mere postoje, u Beogradu je zabrana saobraćaja za kamione i dostavna vozila od 7 do 20. Kaimoni sa šutom, šleperi prolaze centrom Beograda, to niko ni ne kontroliše, policija ih ne zaustavlja da ih pita šta traže, dostavna vozila se voze, to su sve dizel motori. Trebalo bi to da se zabrani. Pogledajte javni saobraćaj u Beču, da živim tamo ne bi mi palo na pamet da palim auto. Kopenhagen da ne pominjem. U Budimpešti je javni prevoz bolje organizovan. Video sam u Beogradu autobus da iza njega ide oblak dima, purnjao je kao da je parna mašina, iz njega je izlazio crni dim. Koliko je takvih autobusa – nemamo odgovor na to pitanje“, rekao je Lekić.

***

BONUS VIDEO: Kako dišete, Beogađani?

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare