Foto:Vesna Lalić

Srbija najviše u regionu izdvaja za sistem odbrane, a domaći ekonomski stručnjaci već godinama upozoravaju da su ta ulaganja veća nego kod nekih sličnih zemalja u centranoj i istočnoj Evropi, kao i da su nesrazmerna veća u odnosu na ono što odvajamo za školstvo, zdravstvo i infrastrukturu. Međutim, to nije dovoljno, pa nas prema najavama predsednika očekuju novi rekordi u nabavci oružja.

Svi se u komšiluku nešto naoružavaju, pa ćemo i mi napraviti najveću porudžbinu oružja od domaće namenske industrije, najavio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić i ponovo otvorio pitanje koliko Srbija ulaže u sistem odbrane i da li nam je to u ovom trenutku epidemije baš najpotrebnije.

Foto:Vesna Lalić

Srbija je prošle godine povećala ulaganja u vojsku za 43 odsto u odnosu na 2018. godinu, pa je tako među zemljama bivše Jugoslavije postala najveći ulagač u sistem odbrane.

Na taj način je, prema istraživanju koje je objavio Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira, prestigla Hrvatsku koja je 2018. bila na prvom mestu po vojnoj potrošnji. Takođe, na listi ove organizacije od 15 država sa najvećim skokom u finansiranju odbrane, u odnosu na 2018. godinu, Srbija se našla na petom mestu.

Za pet godina deset puta više za policiju i vojsku

Fiskalni savet je više puta upozorio da su se kapitalni izdaci za srpsku vojsku i policiju, gledajući srazmerno udelu u bruto domaćem proizvodu, od 2015. godine udesetostručili.

Naša ulaganja, prema toj proceni, višestruko premašuju ulaganja za bezbednosni sektor koji izdvajaju države centralne i istočne Evrope.

Gledajući udeo u BDP-u, izdvajanja za bezbednosni sektor u Srbiji su 2018. godine dostigle petinu svih kapitalnih investicija u državi, dok su 2019. godine sa 1,1 odsto BDP-a dostigle čak četvrtinu svih takvih izdataka.

U Strateškim preporukama za budžet i fiskalnu politiku u 2020. godini Fiskalnog saveta navodi se da je to nekoliko puta više od ulaganja za slične namene uporedivih zemalja Centralne i Istočne Evrope, koje izdvajaju oko 0,3 odsto BDP-a.

Pri tome, Fiskalni savet je više puta upozorio da se nesrazmerno mnogo ulaže u vojsku i policiju, umesto u zdravstvo, školstvo, zaštitu životne sredine i infrastrukturu.

Katarina Đokić iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku podseća da je u budžetu za ovu godinu izdvajanje za odbranu bilo sedam odsto, dok je za zdravstvo izdvojeno oko dva odsto.

„Kada vidimo šta se sve desilo ove godine, ova pandemija, koja svojim uticajem na zdravlje stanovništva, posredno utiče i na bezbednost zemlje, sigurno je da postoje oblasti i mimo odbrane, kao što je recimo zdravstvo, u koje je sada važno ulagati. Bitno je da shvatimo da se u bezbednost države ne ulaže samo kroz vojsku i odbrambeni sistem, već i jačanjem nekih drugih kapaciteta“ ističe ona.

U takvoj situaciji je, kako navodi, sigurno opravdano postaviti pitanje da li su nam u ovom trenutku potrebna nova vojna ulaganja jer „naša država nije bogata, raspolaže ograničenim novcem koji je potrebno pametno ulagati i kojim se ne treba razbacivati“.

Katarina Đokić, Beogradski centar za bezbednosnu politiku / Foto: Medija centar Beograd

Đokić navodi da je činjenica da Vojska Srbije ima zastarelo naoružanje i opremu i da su joj neophodna ulaganja. Međutim, ona moraju da budu planska i u skladu sa strateškim prioritetima Srbije.

„Veliki je problem što u poslednje vreme imamo tendenciju da su ambicije Srbije mnogo iznad onoga što ona kao mala država može sebi da priušti. Govori se o povećanju formacija i otvaranju novih jedinica. To zahteva ljudstvo, koji je veliki problem, a što se zanemaruje, kao i novčana ulaganja. Pitanje je da li je to Srbiji potrebno i da li to ona sebi može da priušti“, naglašava.

Potrebe se najčešće pravdaju time što se susedi naoružavaju, ali se tu, kako upozorava Đokić „mnogo toga prećutkuje i spinuje“.

Foto:Vesna Lalić

„Pošto se obično poredimo sa Hrvatima, važno je reći da Hrvatska ima obavezu kao članica NATO da do 2024. godine njen nivo ulaganja u odbranu dostigne dva odsto bruto domaćeg proizvoda“ objašnjava.

Podseća da ta hrvatska izdvajanja ne služe samo Hrvatskoj, već celom NATO- u, jer su Hrvati u obavezi da kao članica doprinosu ispunjavanju zadacima i misijama ovog saveza ma gde one bile.

„Njihove obaveze sežu mnogo dalje od obaveza Srbije, koja je neutralna i prosto treba samo sebe da brani. To se vrlo prigodno zanemaruje u našoj javnosti u poređenju Srbije i Hrvatske“, naglašava istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politku.

Neformalna povećanja budžeta za odbranu

Katarina Đokić ukazuje da tokom godine dolazi do izdvajanja koja paralament, koji daje ključnu reč o budžetu, ne odobrava čak ni formalno.

Reč je, prema njenim rečima, o nekoj vrsti neformalnih budžetskh rebalansa, kada je u pitanju odbrana. Zakon ostavlja mogućnost da Vlada donese rešenje kojima uzma od jednog budžetskog korisnika i daje drugom, ali to rešenje bi trebalo da bude objavljeno u Službenom glasniku.

Foto:Vesna Lalić

„Tokom 2018. godine budžet ministarstva odbrane je neformalno povećan za oko trećinu, ali ne postoji pisani trag ko je i kako odlučio o tome, odakle je uzeo novac i zašto. Mi smo pitali Ministarstvo odbrane za te podatke. Dobili smo odgovor da postoje rešenje vlade, ali da su ona označena stepenom tajnost, što ne bi trebalo da je tako, jer su u pitanju podaci o novcu koji ne bi trebalo da budu tajni“, ističe istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Ukazuje na izjavu predsednika Vučića kada je govoreći o ulaganjima u vojsku, rekao da se „razgovara sa ruskim partnerima pa ćemo da iznenadimo našu vojsku“.

“Problem je u kojoj meri se vojska zapravo pita šta joj je potrebno ako imate tako neko neformalno raspolaganje novcem i nabavke naoružanja kojim se sama vojska iznenađuje. Tu odmah imate veliki rizik od korupcije, ali pitanje da li je to nabavka nečega što je vojsci potrebno”, ističe Đokić.

U Srbiji, kako dodaje, ne postoji transparentan plan, koji povezuje opremanje vojske sa strateškim problemima Srbije.

„Moramo da znamo šta mi kao država prepoznajmo kao pretnju i zašto je potebno da na nju odgovorimo jačanjem vojske, pa ćemo onda to i to da nabavimo za vojsku. Takvo nešto nemamo, već sve deluje proizvoljno i onda je teško razlučiti šta je populistička retorika, a šta se zapravo dešava“, zaključuje.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare