Dubravka Relić Foto:FoNet/Zoran Mrđa

Potencijalna proizvodnja litijumskih baterija u Srbiji mogla bi za posledicu da ima i požare na deponijama, smatra profesorka Hemijskog fakulteta Dubravka Relić i naglašava da su litijumske baterije lako zapaljive.

Ona je u FoNetovom serijalu razgovora Vidokrug o ekologiji ukazala da je zabrinutost zbog odlaganja litijumskih baterija izražena i u nedavnom izveštaju UNEP o uticaju nekontrolisanog sagorevanja požara na deponijama širom Srbije na kvalitet vazduha.

“Vi na tim deponijama možete naći lekove, olovne akumulatore, odbačene uginule životinje”, precizirala je Relić i dodala da se na nesanitarnim deponijama odlaže sve i svašta, bez ikakve selekcije, uključujući biološki, plastični, stakleni i metalni otpad.

Dubravka Relić Foto:FoNet/Zoran Mrđa

Najveći udeo, čak oko 50 odsto, u tom nerazvojnom otpadu čini biološki razgradivi deo, rekla je ona i ocenila da upravo njegovim raspadanjem u gomili đubreta, usled nedostatka kiseonika, dolazi do anaerobnog raspadanja, pri čemu se izdvaja metan.

Prisustvaom stakla koje prelama svetlost, taj gas izaziva požar, objasnila je Relić i predočila da se neselektivnim odlaganjem otpada dešavaju paljevine biološkog otpada i požari na deponijama.

Kako je opisala, prilikom paljenja razgradivog dela, zbog pojave metana i eksplozivne smeše, dolazi do sagorevanja i nerazgradivog otpada, kao što je plastika.

Sagorevanjem plastike, nastaju čađ i čestice paljevine, koje u sebi nose sve i svašta, naglasila je Relić i upozorila da su dioksini i furani, koji nastaju nepotpunim sagorevanjem, kancerogeni i toksični za ljudski organizam.

Pročitajte još:

Ona je objasnila da plastika, čak i u industrijskim objektima i uređajima koji služe za njeno sagorevanje i uništavanje, ne može do kraja da sagori do ugljen-dioksida i vode.

Prema njenim rečima, duga izloženost gasovima, prilikom sagorevanja na deponijama, može da izazove velike zdravstvene probleme.

Relić savetuje da se otpad razdvaja pre odlaganja i naglašava da bi nerazgradivi deo mogao da se iskoristi za recikliranje materijala kao što su plastika, staklo i metal.

S druge strane, ovaj gorivi, organski i razgradivi deo otpada bi možda mogao da se koristi za spaljivanje i dobijanje energije, poručila je Relić.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare