Tijana Prizrenac Foto:privatna arhiva; shutterstock

Diskriminisana sam zato što sam živa. Mislila sam da sam jedina, da sam sama u ovome, a onda sam čula da ima još žena čiji embrioni, poput mojih, stoje zaleđeni i zarobljeni na klinikama zbog Zakona o biomedicinski potpomognutoj oplodnji (BMPO), koji u Srbiji ne predviđa da jedan od partnera, u toku postupka vantelesne, može da umre i da nasledni materijal ostane. To se desilo meni, kada mi je muž preminuo od raka i od tada se borim za svoju nerođenu decu, potresnu priču u razgovoru za Nova.rs iznosi Tijana Prizrenac (36) iz Beograda.

Pročitajte još:

Tijanin suprug bolovao je od raka testisa, zbog čega prirodnim putem nisu mogli da imaju decu. Međutim, posle hemioterapije ušli su u postupak vantelesne oplodnje, kada je svoje uzorke dao privatnoj klinici u Leskovcu. Embrioni koji su nastali od njihovog reproduktivnog materijala, ostali su zaleđeni na klinici, a on nažalost nije dočekao oplodnju jer je 2019. iznenada preminuo.

“Moja borba je tek tada počela, a da nisam mogla ni da sanjam da će mi se u životu nešto tako dogoditi. On je umro pred sam kraj naše VTO procedure, kada je trebalo da se izvrši oplodnja embriona kojih na klinici sada imam 10. Kada sam obavestila kliniku o njegovoj smrti rečeno mi je da će do daljeg čuvati embrione i da mogu ostati kod njih do pet godina. Naravno, želela sam te embrione, tačnije našu decu, i verovala sam da ih mogu oploditi u meni, jer tako bi svakako tekao postupak i da mi je muž živ. Želela sam da nastavim ono što smo zajedno počeli. Međutim, tada sam obaveštena da samo jedan živi partner ne može da dobije embrione jer Zakon ne predviđe da ljudi umiru, pa čak i tokom procesa VTO, a da embrioni mogu ostati“, ironično priča revoltirana Tijana.

Tijana Prizrenac sa suprugom Foto:privatna arhiva

U borbu za embrione krenula je vrlo brzo, ali je naišla na zid.

„Pre tri godine počela sam da sakupljam papirologiju i šaljem dopise, ali onda je krenula pandemija i sve je stalo. Kada se korona malo stišala, nastavila sam. Ipak, bila sam obeshrabrena, mislila sam da sam sama, jedina u ovakvoj situaciji. Onda sam na Nova.rs pročitala priču o Ani koja se neustrašivo bori za svoja dva embriona i to mi je dalo vetar u leđa. Odlučila sam da ne smem da odustanem“, odlučno kaže Tijana.

U Upravi za biomedicinu pri Ministarstvu zdravlja doživela je prvi pad, ali nije se dala, ustala je.

„Tamo me je sačekala, još 2019., tadašnja direktorka, koja me je pričom zabetonirala. Ti ljudi hteli su da me šalju na psihološku procenu, mislili su da sam luda što želim svoje embrione, koji su moja deca, pa ne znam šta je u tome suludo. Onda su rekli da sam slučaj za etičku komisiju, a da moju situaciju Zakon o BMPO ne predviđa. Taj Zakon mora da se dopuni jer ne predviđa brojne situacije koje se ljudima dešavaju, a ne mogu da ih reše jer ih nema u Zakonu. U toku postupka VTO, partner može umreti od srca, usled saobraćajne nesreće ili na bilo koji drugi način, a onda žena, ostaje sa embrionima koje mora da uništi, jer Zakon ne predviđa da jedno od njih može umreti. E pa, državo, dopuni taj Zakon“, naglašava Tijana.

Foto: Shutterstock

Privatna klinika u Leskovcu od 2019. do danas pruža joj punu podršku, ali im Zakon vezuje ruke i onemogućava da embrione oplode u njenom telu, bez odobrenja Ministarstva zdravlja.

„Sa klinike su čak zvali Upravu za biomedicinu, u moje ime su se raspitivali šta bismo mogli da učinimo. Imam njihovu punu podršku i moji embrioni su kod njih ‚na ledu‘ do 2024. i samo ja imam pravo da ih dobijem. Međutim, ne mogu ih dobiti dok ne dopune Zakon BMPO ili dok ministarstvo ne pošalje dopis u kojem odobrava oplodnju“, objašnjava Tijana.

Pre nego što je umro, Marko, Tijanin suprug, potpisao je saglasnost da ona u slučaju njegove smrti preuzme embrione.

Foto: Shutterstock

„Potpisali smo sve papire i regulative, uz dva svedoka kod kuće, jer je tada već bio previše bolestan da bi išao kod notara, jedva se kretao. Zakon i pored svega nije zadovoljan, jer kaže da moraju biti ‚živi donori davaoci, korisnici embriona‘. To što sam samo ja živa, je izgleda moj najveći problem i zato sam diskriminisana. Poražavajuća je činjenica da u doba donacija reproduktivnog materijala i borbe sa natalitetom, meni žele da oduzmu embrione koje smo suprug i ja napravili za vreme njegovog života. Žele da mi oduzmu pravo da budem majka sa partnerom sa kojim sam bila u ljubavi i braku. Konstatacije o mojoj daljoj reproduktivnoj sposobnosti i godinama, kao i budućim partnerima bila bi krajnje neprimerena u odlučivanju razloga za i protiv. Želim da mi se izađe u susret i donese odluka u moju korist zbog specifičnosti nastale situacije, ali i jasne želje moga supruga da nastavim na ostvarivanju našeg zajedničkog cilja“, besno priča naša sagovornica.

Mladim ljudima koji obole od raka, lekari savetuju da ostave svoje reproduktivne uzorke na nekoj od klinika koje poseduju banku za zamrzavanje.

Laboratorija, vantelesna oplodnja, VTO
Foto: Shutterstock

„Niko im međutim ne kaže šta će biti sa njihovim uzorcima ako umru. Moj suprug je ostavio uzorke posle hemioterapije i bilo nas je strah da li će ta terapija uticati na embrione. Ipak, odvažili smo se da uđemo u postupak i da idemo do kraja. Kada je umro, lekar sa klinike mi je ispričao da se situacija, poput moje sada, dešavala i u Americi, Češkoj, Francuskoj i da je svuda sud presudio u korist žene, majke, koja je oplođena embrionima posle smrti supruga, pa zašto je to u Srbiji nemguće“, pita Tijana.

U protekle tri godine ona je više puta pisala bivšem ministru zdravlja Zlatiboru Lončaru, ali odgovor nikada nije dobila. Takođe, ni naša redakcija od Ministarstva zdravlja do objave ovog teksta, nije dobila odgovore na pitanja da li će i kada Zakon o BMPO biti dopunjen, kako bi žene, koje u toku postupka VTO ostanu bez supruga, mogle dobiti svoje embrione.

Foto:Shutterstock

Zakon pun rupa

Žene koje se bore za svoje embrione naglašavaju da je jedino rešenje dopuna Zakona o BMPO, koji je pun rupa.

„Retko koji advokat hoće da preuzme ovakav slučaj jer je vantelesna još kod nas neregulisana do kraja. Advokati se ne razumeju u ovu tematiku jer bi morali čitavo porodično pravo da istraže da bi znali kako da se snađu. Po Zakonu, imam pravo da embrione čuvam pet godina, ali isti taj Zakon ne kaže šta se dešava posle tih pet godina. Ni klinika, ni ja ne znamo, da li imam pravo da plaćamo čuvanje do daljeg, do koliko godina, decenija, nigde nije određeno ili dok se ne reši pravna situacija. Ako bi iz Ministarstva zdravlja međutim poslali dopis sa odobrenjem, klinka bi izvršila postupak oplodnje i oplodila moje embrione u meni i tako bih imala decu bez ikakvih komplikacija“, objašnjava Tijana.

BONUS VIDEO

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare