Košarkaška reprezentacija Nemačke osvojila je titulu evropskog šampiona, nakon što je u dramatičnom finalu u Rigi pobedila Tursku sa 88:83.
Pokreni i podeli SUPER VAJB.
Samo 10 minuta je vodila Nemačka u finalu Evrobasketa, ali je do prednosti stigla onda kada je najvažnije i Turskoj tada nije mnogo značilo što je većim delom utakmice bila u plusu (više od 24 minuta).
Čak 15 puta su se ekipe smenjivale u vođstvu, 11 puta je bilo nerešeno, ali su Nemci u ključnim trenucima imali više raspoloženih igrača, uz nekoliko herojskih poteza. Može se reći da je presudan bio i šut za tri poena, pošto su Nemci u tom segmentu imali 53,9% uspešnosti, a Turska je stala na 36 odsto.
Ključni ofanzivni skok na utakmici uhvatio je Isak Bonga, koji je prethodno šutirao trojke 4/4, imao je i važno zakucavanje u završnici meča, a odigrao je i odličnu odbranu, pre svega na Šejnu Larkinu u poslednjem minutu.
Uspeh Nemačke ne bi bio moguć bez Denisa Šrudera, koji je i na terenu i van njega lider ovog tima, čak i kada ne igra najbolje. Nije blistao NBA plejmejker u većem delu utakmice, ali je onda pred kraj imao neverovatan prodor, posle i pogodak za dva preko Erdžana Osmanija, a onda i dva lako realizovana penala.
Potez koji ne sme da prođe ispod radara je trojka Danijela Tajsa za 82:81 i to baš na asistenciju Šrudera, koji je tada po 12. put na meču servirao poene saigračima. Inače, to su bili jedini poeni Tajsa u finalu.
Ne smemo zaboraviti da je Franc Vagner u većem delu meč držao Nemačku u igri (18 poena i osam skokova), Andreas Obst je pogodio tri veoma bitne trojke, Tristan Da Silva je sa 13 poena pokazao zašto je u NBA, Johanes Timan je na obe strane parketa odradio veliki posao…
Sa druge strane, Alperen Šengun je zakazao u presudnim trenucima (promašen zicer i ishitren šut za tri), Osmani je bio neprepoznatljiv (dva poena), a Larkin i Čedi Osman u završnici nisu došli do lopte, iako je verovatno kod njih morala još više da bude. Naravno da bismo o učinku turskih košarkaša pričali drugačije da su pobedili, pošto je Osman igrao 40 minuta i postigao šest trojki (najbolji na Prvenstvu), Šengun je imao 28 poena i tako dalje, ali sada su neki drugi potezi u prvom planu.

Nemačka je tako bez poraza, a sa devet uzastopnih pobeda, stigla do trona Evrope, nakon što je 2023. u Manili osvojila svetsku titulu, a prošle godine je u Parizu na Olimpijskim završila četvrta, iza Amerike, Francuske i Srbije.
I dok neke druge reprezentacije izgovore, između ostalog, traže i u povređenim igračima i izostancima, Nemačka nije iz te priče, iako je bila daleko od svog najjačeg sastava (bar na papiru).
Ovo su momci koji su osvojili zlato u Rigi: Šruder, F. Vagner, Bonga, Obst, Tajs, Timan, Tristan Da Silva, Oskar Da Silva, Maodo Lo, Justus Holac i Leon Kracer.
Na spisku je 11 imena, pošto je Johanes Fojtman napustio tim još tokom grupne faze. Zbog povrede koju je doživeo morao je da otputuje na lečenje, tako da nije sve vreme bio sa ekipom, ali će dobiti zlatnu medalju. Fojtman je godinama bio standardni član rotacije, pa je njegov izostanak i te kako mogao da bude značajan, da neki drugi u njegovom odsustvu nisu povukli i preuzeli odgovornost.
Ko prati košarku, na prvi pogled na spisak može da zaključi da je falio i Mo Vagner, NBA centar i Francov brat, koji bi bez sumnje imao mesta u startnoj petorci. Prošle sezone Vagner je imao 12,9 poena uz pet skokova u proseku u NBA ligi.
Tokom priprema otpao je David Kramer, bek i krilni košarkaš koji je ovog leta prešao u Real Madrid. On je protiv Slovenije u pripremnom periodu postigao 18 poena, ali se povredio i morao je da se posveti oporavku umesto Evrobasketu.
Na ovom Prvenstvu nismo gledali Nika Vajlera-Beba, koji je prošle sezone bio najbolji defanzivac u Evroligi, a Nemačku je predstavljao 2022. na Evrobasketu (osvojena bronza).
Ko prati NBA, zna da za Nemačku u Rigi nisu nastupali ni Ajzea Hartenštajn, centar Oklahome, ni Maksi Kleber, koji je pre nekoliko godina nesuglasice sa Šruderom, pa ga je Denis praktično „oterao“ iz reprezentacije.

Igrači koji su izostali, a možda su iz drugog ili trećeg plana mogli da upadnu u reprezentaciju su i Nils Gifaj, Luis Olinde, čak i Dvejn Vašington ima nemačko državljanstvo…
Sve ovo samo govori o timskom duhu u Nemačkoj, igra se po principu koga nema bez njega se može i mora, a ekipa ima i širinu i dubinu, kao i pobednički mentalitet. Šruder i Franc su lideri, ali ne mogu sami i to dobro znaju, pa je adekvatna uloga pronađena za svakog igrača u skoro pa savršenom nemačkom sistemu, koji godinama daje vrhunske rezultate.
MVP finala i najbolji defanzivac turnira – Isak Bonga (20 poena, pet skokova, tri asistencije – indeks korisnosti 27)
MVP turnira – Denis Šruder
Najbolja petorka – Šruder, Franc Vagner, Luka Dončić, Janis Adetokumbo, Alperen Šengun
Druga najbolja petorka – Džordan Lojd, Deni Avdija, Osman, Lauri Markanen, Nikola Jokić
Najbolji trener – Ergin Ataman
Najbolji mladi igrač – Mika Murinen

1. Nemačka
2. Turska
3. Grčka
4. Finska
5. Litvanija
6. Poljska
7. Slovenija
8. Gruzija
9. Francuska
10. Srbija
11. Italija
12. Letonija
13. Bosna i Hercegovina
14. Izrael
15. Portugal
16. Švedska
17. Španija
18. Belgija
19. Estonija
20. Crna Gora
21. Velika Britanija
22. Island
23. Češka
24. Kipar