Džordan Lojd, Dejan Radonjić KK Crvena zvezda
Foto: Srdjan StevanovicStarsportphoto ©

Džordan Lojd, prva zvezda Crvene zvezde, govorio je o mnogim nepoznatim detaljima iz života. Otkrio je kako je stigao u Zvezdu, ko mu je najbolji prijatelj, šta misli o treneru Dejanu Radonjiću, ali i pričao o šampionskom prstenu u NBA ligi.

PROČITAJTE JOŠ

Objasnio je da je i pre potpisivanja ugovora znao dosta toga o Crvenoj zvezdi.

„Znao sam gde dolazim, čak i tokom leta pre nego što sam potpisao ugovor. Bilo je puno ljubavi od strane navijača, poruka do trenutka kada sam stigao u Beograd. Želim da budem pošten prema svima, na terenu i van njega, da pomognem u stvaranju timske hemije. Znao sam da će mi biti namenjena velika uloga u timu i bio sam spreman za taj zadatak. Navijači su učinili da se osećam od početka dobrodošao ovde. Dobijao sam samo pozitivnu energiju od njih… Ovo je do sada bila teška sezona. Ali, stalno su uz nas što je stvarno „kul“, takođe i mediji. To te svakodnevno motiviše da igraš čvrsto i snažno“, rekao je Lojd.

Govorio je i o mnogim promenama koje su se desilo u redovima crveno-belih ove sezone.

„Da, dosta promena u sastavu, promena trenera. Ali uvek i u svakom trenutku sam bio pozitivan, momci koji čine osnovu i temelj ove grupe su sve vreme pozitivni. Iskreno srećan sam kada igram košarku. Za početak, imamo sezonu, kada pogledate unazad nismo mogli da igramo. Ove sezone smo u mogučnosti da igramo i sama ta činjenica je dobra za nas.“

Foto: Đorđe Kostić/Starsport

Zvezdin Amerikanac potiče iz sportske porodice.

„Mi smo jedna velika košarkaška porodica. Kao kinac nekada sam morao da molim roditelje da gledamo nešto drugo na televiziji, jer se kod nas non-stop gledala samo košarka. Počeo sam zaista rano. Moj otac je formirao jedan tim u mlađem uzrastu u SAD i on mi je bio trener zapravo do srednje škole. Otac me „pritiskao“ od samog početka, kako bi rekli „teška ljubav“ od početka je bio strožiji prema meni, nego prema ostalim momcima. Nije bilo olakšica i bilo je jednostavno. Ako možeš da igraš – možeš, ako nisi dovoljno dobar nećeš igrati. Ali pretpostavljam da je to u velikoj meri izgradilo moj karakter i bilo dobra osnova svakako za sve ono što je usledilo kasnije.

Otkrio je i kada je prvi put čuo za Srbiju.

„Zapravo, još na koledžu. Bilo je tu na Univerzitetu Indijanapolis nekoliko momaka sa ovih prostora. Miloš i Nikola. Ne predugo, semestar ili dva. Nisam mnogo znao o Srbiji, ali Vanja Marinković mi je „otvorio oči“ pričao mi je o gradu puno, takođe i kada smo dolazili u Beograd da igramo. Pričao sam i sa Lorencom (Braunom) on mi je takođe rekao da je grad sjajan.. i bili su u pravu. Ovde ima toliko toga u ponudi. Da se vidi, da se radi… I pored ove situacije sa koronom, zaista uživam u Beogradu.

Lojd je bio član šampionske generacije Toronto Reptorsa.

„Ja sam našao način da budem van SAD-a i da igram NBA.Uh čoveče, kad pogledam unazad, nisam ni imao neka očekivanja, jer sam bio toliko uzbuđen samo što sam došao u tu poziciju. I onda sam samo hteo da naučim što više mogu od igrača koji su bili oko mene. Kajl Lauri, Kavai Lenard, Greg Monro, Deni Grin i dosta drugih momaka. Rekao sam sebi, budi uz ove igrače, provodi vreme s njima, gledaj šta oni rade… Momci kao ja, koji su na kraju rostera, moraju dosta da rade dodatno u hali. To je izgradilo veću radnu etiku kod nas. Tako da, stalo mi je da budem uvek bolja verzija sebe, budem deo velike organizacije, a onda u G ligi da „ubijam“. Tako sam razmišljao. Ako imaš šansu da igraš u NBA, uzećeš je. Definitivno mi je bilo stresnije nego sada, prva sezona pa dobiješ takvu šansu… Ali, uživao sam. Imam prsten. Bio sam na pravom mestu u pravo vreme. Mislim da niko nije očekivao da ću uzeti prsten te sezone.

Podsetio se i ludog šuta Kavaja Lenarda u sedmom meču finalne serije Istočne konferencije u kojoj je Toronto izbacio Filadelfiju.

„O da. Uh! To će se pamtiti zauvek. Slika koju gledam svakog dana. Ne znam kako sam se ja našao tako blizu, na parketu. Stvarno ne znam. Najluđe oko tog šuta je što su obruči u našoj Areni najgori. Tvrdi su, kad šutneš lopta leti na sve strane. Ali kada se taj šut desio, ja sam pomislio „Ovo je čudno, čoveče“. Ne znam kako. Bila je to baš luda situacija.

Govorio je i tome ko mu je omiljeni saigrač.

„Čoveče, to je teško pitanje… omiljeni igrač, “momci će me ubiti”… ipak ću reći Dule (Reath). Zaista sam blizak sa par njih Cory, Langston, Usko (Uskoković). Ja i Usko imamo dobar odnos, družimo se pričamo podseća me na mane pomalo, pa smo bliski, ali Dule… Jako je pozitivan, povezani smo raznim sličnim stvarima, išao je na Luizijanu, gde sam ja zapravo odrastao. Imamo neke zajedničke poznanike, igramo igrice zajedno, radimo dosta stvari, idemo do tržnog centra, ručamo, povezali smo se dobro. Dobar je momak i dobrog je duha, kao i svi momci ovde, domaći ili stranci. “

Dotakao se i trenera Dejana Radonjića.

„Trener, o čoveče ne znam odakle bih krenuo. Trener je prilično promišljen u dobrom smislu. Siguran je u ono što radi, možda grešim, ali deluje odlučno. Ako je strog prema tebi zna da je strog, ako je trening težak, zna da je tako, ako vrši pritisak zna zašto to radi. Nikada ne znaš, nekada je ozbiljan a vi mislite da se šali ali je ustvari ozbiljan. Sjajan je, doveo me do toga da sam u dobroj formi i da igram dobro, sve nas, i pozitivan je. Kao što sam već rekao, ovo je bila teška sezona, ali mnogo toga je ispred nas što možemo da uradimo. Uskladili smo se u pravom momentu. On je sjajan. Stavlja me u poziciju da igram dobro i čini da svi budemo pozitivni. Kao što sam već rekao ovo je do sada bila teška sezona, ali imamo još mnogo toga što možemo da uradimo. Svi se držimo zajedno, pobedili smo u nekim tesnim završnicama i trener je napravio pozitivnu atmosferu u tim u pravom trenutku.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar