Foto: Starsport / Starsport / EPA

Talenat ne znači uspeh, dobar šut nije dovoljan, ni tehničko-taktička obučenost da bi se ostvarila kvalitetna karijera u košarkaškom svetu.

U svemu treba imati i mnogo pameti, racionalnog razmišljanja, ali i sreće da se poklope sve kockice.

PROČITAJTE JOŠ

Bogdan Bogdanović je primer za sve navedeno i pravi uzor za svakog dečaka koji ima nameru da krene putem profesionalnog bavljenja košarkom.

Korak po korak, stepenik po stepenik, momak iz beogradskog naselja Mirijevo je stigao do samog vrha svetske košarke i sigurnog mesta pod zubatim suncem NBA lige.

Krenuo je od nule, bukvalno od nule, iz malog kluba Žitko basket u kom je imao sav prostor da se razvije na pravi način i nauči osnove koje su ključne za svaki dalji potez.

Period košarkaškog „vrtića“ je bio odličan za njega, radio je van velikih svetala, nije imao pritisak velikih klubova, jednostavno se učilo košarci i išlo polako.

Jedno „studijsko putovanje“ sa ekipom FMP Železnika na završnom takmičenju juniorske Evrolige je poslužilo da mu da osećaj gde se nalazi u odnosu na vršnjake i da po prvi put odmeri snage sa najboljima u svojoj generaciji.

Košem u poslednjim sekundama polufinala protiv Unikahe omogućio je sastavu iz beogradskog predgrađa da se plasira u finale i demonstrirao da su pred njim velika dela.

Prelazak u Partizan je bio turbulentan, odlazak Duška Vujoševića je značio i promenu ideološkog pristupa, pa nije bilo previše mesta za mlade igrače, naročito ne za Bogdana.

Presedeo je dve godine na klupi i tribinama dok je trenerski posao obavljao Vlada Jovanović, ali je povratkom Vujoševića dobio poseban tretman i mesto u petorci.

Nije prve sezone bio sjajan, ni druga nije krenula kako treba, ali je bilo jasno da će Bogdanović biti lider crno-belog tima, što je i postao u poslednjoj sezoni, pokazavši sav raskoš svog talenta, pobedničkog karaktera i želje za napredovanjem i uspehom.

Pravi momenat za stepenik više dogodio se posle čuvenog finala protiv Crvene zvezde kada je u tri utakmice ubacio 123 poena pa je bilo sasvim jasno da je prerastao konkurenciju na ovim prostorima i da je spreman za nove izazove.

Fenerbahče i Željko Obradović – jednostavno, nije moglo bolje, ali je Bogdan ponovo krenuo od nule i uspeo da stigne do „stotke“, odnosno titule šampiona Evrolige u svojoj trećoj sezoni u turskom klubu.

Foto: EPA/TOLGA BOZOGLU

Dakle, ponovo, korak po korak, utakmica po utakmica, sezona po sezona – i sve je stiglo na svoje.

U godini kada je otišao iz Partizana izabran je kao 27. pik prve runde NBA drafta, ali ni tu nije žurio. Nije bilo razloga, kod Obradovića u Feneru je mogao dodatno da raste i gradi svoj stil i karakter, te da svojim veštinama obezbedi visok sjaj.

Pravi momenat za NBA – kao šampion Evrope stigao je u Sakramento i postao najplaćeniji početnik u ligi, što samo po sebi dovoljno govori koliko je bio cenjen.

Uz Vlada Divca i Peđu Stojakovića, kao članove uprave, mogao je da se detaljno upozna sa NBA sistemom, prođe kroz sve faze i da tri godine kasnije krene u, kako je rekao, ostvarenje svojih snova – sam.

Sakramento nije uspeo da uradi ono što je želeo, najmanje Bogdanovom krivicom, pa je došao momenat za rastanak – sledeća stanica je Atlanta, mladi tim u kom će Bogdan imati gotovo veteransku ulogu, pošto će sa 28 godina biti jedan od najiskusnjih.

Dogovor o saradnji na četiri godine znači da bi reprezentativac Srbije trebalo da bude jedan od oslonaca ekipe Hoksa, koja ima velike ambicije s obzirom na to da je uspela da okupi veliki broj talentovanih igrača, sa idejom da u dogledno vreme proba da napadne vrh Istočne konferencije.

A što da ne, i sam vrh NBA lige.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar