Prošlo je tačno deset godina od kada su mladi fudbaleri Srbije ostvarili ono što je do tada delovalo kao nemoguće – postali su šampioni sveta u fudbalu u konkurenciji do 20 godina.
Tog 20. juna 2015. godine, u dalekom Oklendu na Novom Zelandu, generacija predvođena selektorom Veljkom Paunovićem pobedila je moćni Brazil i ispisala zlatne stranice srpskog sporta.
Finale je bilo neizvesno i dramatično do poslednjih trenutaka. Brazil je bio favorit, sa velikim imenima i bogatom fudbalskom tradicijom, ali naši momci su igrali sa strašću, taktičkom disciplinom i neverovatnom borbenošću.
Prvi gol za Srbiju postigao je Staniša Mandić u 70. minutu, ali je Brazil izjednačio samo nekoliko minuta kasnije. U produžecima, kada su svi već očekivali penale, usledio je trenutak magije – kombinacija Stefana Ilića i Andrije Živkovića rezultirala je idealnim pasom za Nemanju Maksimovića, koji je smireno pogodio za konačnih 2:1.

Tim golom Maksimović je ušao u istoriju, a cela generacija stekla je status legende. U timu su se tada nalazili i Predrag Rajković, tada već kapiten i jedan od ključnih igrača, kao i Sergej Milinković-Savić, koji je briljirao na sredini terena. Uz njih, Andrija Živković, Miloš Veljković, Nemanja Antonov i mnogi drugi pokazali su da Srbija ima budućnost.
Put do finala nije bio nimalo lak – Srbija je prošla grupnu fazu uz mnogo borbe, a zatim je redom eliminisala selekcije Mađarske, SAD-a i Malija. Svaka utakmica bila je posebno poglavlje priče o upornosti, zajedništvu i veri u sopstvene sposobnosti.

Danas, mnogi iz te generacije igraju u velikim evropskim klubovima i deo su A selekcije Srbije. Njihov uspeh iz 2015. nije samo rezultat – to je dokaz da se vrhunski dometi mogu dostići uz dobar rad, posvećenost i timski duh.
Deset godina kasnije, ovo zlato sa Novog Zelanda ostaje jedan od najsvetlijih trenutaka u istoriji srpskog fudbala – podsetnik da su snovi dostižni kada se igra srcem.
Teško je reći ko je od izabranika Veljka Paunovića imao najbolju karijeru. Sergej je sigurno imao potencijala da ostvari najviše, ali je odlaskom u Al Hilal rešio da totalno promeni tok svega. Više ga ne gledamo ni u dresu selekcije Srbije, a to boli sigurno i selektora Srbije – Dragana Stojkovića Piksija.

Ni njegov brat Vanja nije trenutno stalni član A selekcije, a u Torinu je postao jedan od najboljih u Italiji. Rajković je napravio bogatu karijeru i ove sezone je postao prvak sa Al Itahadom u Saudijskoj Arabiji.
Veliki broj „orlića“ je ostavio kakav takav pečat u reprezentaciji. Čak 14 momaka iz šampionske generacije odigralo je najmanje jedan meč u A selekciji naše zemlje.
Najviše nastupa imaju Rajković, Vanja Milinković-Savić, Živković, Maksimović i Miloš Veljković.

Staniša Mandić, strelac prvog gola, sigurno je jedan od onih čija karijera nije išla tokom kojim smo se svi nadali da hoće. Trenutno igra za Arsenal iz Tivta, a u karijeri je igrao za selekciju Crne Gore.
Stefan Ilić nije zabeležio nastup u A selekciji, a trenutno nastupa za niželigaški klub Slobodu iz Grbica.
Milan Gajić, Marko Grujić, Stefan Babić, Maksimović, Mijat Gaćinovic, ali i Živković, jedni su od onih koji su zaista napravili dobre karijere.
Zlatni orlići 2015.
1 Predrag Rajković 7 (-4)
2 Milan Gajić 6 (0)
3 Nemanja Antonov 7 (0)
4 Saša Zdjelar 7 (0)
5 Miloš Veljković 7 (0)
6 Srđan Babić 7 (0)
7 Ivan Šaponjić 7 (2)
8 Nemanja Maksimović 7 (2)
9 Staniša Mandić 7 (2)
10 Mijat Gaćinović 7 (0)
11 Andrija Živković 7 (2)
12 Filip Manojlović –
13 Stefan Milošević 1 (0)
14 Vukašin Jovanović 5 (0)
15 Miladin Stevanović 2 (0)
16 Marko Grujić 5 (0)
17 Radovan Pankov –
18 Filip Janković 1 (0)
19 Stefan Ilić 1 (0)
20 Sergej Milinković-Savić 6 (1)
21 Vanja Milinković-Savić –
NAPOMENA: Posle broja na dresu, imena i prezimena igrača naveden je broj utakmica na SP i u zagradi postignuti, za golmana primljeni golovi
BONUS VIDEO Nova.rs u muzeju Intera i Milana