Foto: Fiora Garenzi / AFP / Profimedia

Trijumfalna kapija u tkanini bila je dugogodišnja vizija pokojnih umetnika Krista Javaševa i Žan-Klod De Žilebon, koja se nakon dugo vremena i planiranja zaista i realizovala ovog septembra u Parizu.

Nakon tri meseca građevinskih radova (1200 radnika je učestvovalo u čitavom projektu), čuveni ratni spomenik, Trijumfalna kapija u Parizu, posvećena Francuskim revolucionarnim i Napoleonovim ratovima, a koja se nalazi na zapadnom kraju Jelisejskih polja, potpuno je pokrivena. Čedo Napoleonove vladavine, od 50 metara, obavijeno je srebrno-plavim polipropilenskim materijalom povezanim crvenim konopcima od 270.000 kvadratnih metara, piše N1.

Otkud polipropilen na spomeniku, na trgu Šarl de Gol?

Trijumfalna kapija u tkanini bila je dugogodišnja vizija pokojnih umetnika Krista Javaševa i Žan-Klod De Žilebon, koja se nakon dugo vremena i planiranja zaista i realizovala ovog septembra u Parizu.

Polipropilen se naravno nije sam od sebe obgrlio sa krečnjakom. Podignuto je 400 tona čeličnih greda oko konstrukcije, nakon čega je usledilo obmotavanje, koje je tokom nekoliko dana sproveo tim penjača, a čitav proces znanično je završen 18. septembra, na radost ljubitelja umetnosti i brojnih posetilaca. Da li i većine Parižana, o tome nešto kasnije.

Otkrivanje instalacije, zvanično nazvane „Upakovana Trijumfalna kapija“, dolazi 60 godina nakon što je Kristo prvi put došao na ovu ideju, više od decenije nakon smrti Žan-Klod, i više od godinu dana od kada je Kristo preminuo, maja prošle godine. Prvobitno zakazan za proleće 2020, projekat je prvo odložen zbog zabrinutosti zbog gneždenja sokola u luku, a zatim i zbog tekuće pandemije.

Foto: Fiora Garenzi / AFP / Profimedia

Kristo i Žan-Klod

Oženjeni umetnici Kristo Žan-Klod postali su međunarodno poznati po ambicioznim projektima poput pokrivanja jednog od najlepših pariskih mostova „Pont Neuf“, otkrivenog 1985. godine, i nemačkog Rajhstaga u Berlinu 10 godina kasnije.

Za preobražaj prirodnog okruženja u umetniči performans koristili su – pa skoro sve. Od narandžaste zavese od 18.600 kvadratnih metara, obešene između dve planinske padine u Koloradu, do niza ostrva u blizini Majamija, pokrivenih ružičastom tkaninom, koja je delovala kao da se na njima izležava gigantski flamingo. Niz kapija obloženih šafranom u njujorškom Central Parku, otkrivenih 2005. godine, bio je poslednji projekat koji su zajedno završili pre nego što je Žan-Klod doživela fatalnu aneurizmu mozga.

Nekoliko dokumentarnih filmova Alberta i Dejvida Meislesa beleže njihov proces: Running Fence (1978), The Gates (1979), između ostalih. Ovi dokumentarci najbliže dočaravaju koliko je ovaj dvojac stvari radio na teži način, sa indignacijom odbijajući liniju manjeg otpora.

Foto: Marc Ausset Lacroix / Bestimage / Profimedia

Prolaznost projekta kroz svakodnevicu

Vladimir Lavačev, Kristov nećak i direktor operacija projekta koji je sa umetnikom radio 30 godina, objasnio je da su svetlucava boja tkanine i živopisni konopci Kristovo „pesničko tumačenje“ plave, bele i crvene boje francuske zastave.

Tkanina takođe veoma podseća na krovove Pariza, koji su veoma srebrno sive boje, o kojima Pariz bezrezervno vodi računa. Neke lepote nisu prosto date, već su plod uređenosti i jasnih pravila. Možda bolje da ovu teme ne elaboriramo dodatno i padnemo u depresiju.

Iako je projekat, poput svih ostalih Kristovih zamišljen kao prolazan, njegova izvedba bila je mukotrpna, kao i pripreme. Skoro 12 nedelja 24-časovnog rada, vrlo intenzivan proces, koji možda ne deluje tako na prvi pogled, jer percepcija ljudi je da se nešto tkanine bacilo na zdanje, par konopaca obmotalo, i to je to. Sve je uostalom jednostavno, kada radi neko drugi. To ovde nije bio slučaj.

Kristo i Žan-Klod pažljivo su smišljali instalacije, koje su sa sobom nosile zahtevna i opsežna odobrenja i dozvole, zaobilaznice pravnih prepreka i ispitivanja uticaja na okolinu. Neki od odbačenih ili napuštenih projekata umetnika uključuju obmotavanje Muzeja američke umetnosti u Njujorku, kao i skoro 8 kilometara tkanine koja je trebala da lebdi nad rekom Arkanzas u Koloradu.)

Kristo se nije bavio Trijumfalnom kapijom sve do 2017. Pošto je odbio da izvede intervenciju na trgu Centra Pompidu, rekao je tada da će jedini projekat koji će razmotriti u Parizu biti ovaj koji je na kraju i sproveo. Međutim, u intervjuu za CNN, on se poverio da „nikada nije verovao“ da će dobiti dozvolu.

Monumentalni poduhvati

En Burgharc, inženjer na projektu, rekla je da je prvi zadatak njenog tima bio da protumači konačni oblik koji je Kristo želeo. „Oblik nije 100% Trijumfalna kapija“, rekla je u jednom video intervjuu na kanalu Youtube. „Veoma je kutijast, ima vertikalne linije, dok je Trijumfalna kapija na vencima, vrlo šiljastog oblika.“

Sprečiti vetar da da vuče tkaninu, takođe je bio ogroman izazov. On je zadržan savitljivim trakama. Na pojedinim delovima gde se vetar ipak malo probija, deluje kao da Trijumfalna kapija diše.

Tim En Burgharc morao je i da zaštititi spomenik i sve njegove ukrase, od izvajanih figura sa svake strane ulaza do zamršenih venaca. Iako su inženjeri imali dozvolu da izbuše neke rupe u orijentiru, morali su da smanje štetu. Tako su postavili drvene ploče između čelika i luka od betona kako bi ga zaštitili od ogrebotina, a izgradili su i kaveze oko statua kako bi ih zaštitili od tkanine, penjača i radova na gradilištu. Sve ovo nadgledano je laserskom tehnologijom od stran tehničara.

Foto: RACHID BELLAK / Bestimage / Profimedia

Kritike

Ovaj performans nije se dopao svim Parižanima, i u velikoj meri je podelio javnost.

Francuska novinarka Kristin Keli, voditeljka informativnog programa Face a l’Info, objavila je fotografiju zamotanog spomenika sa nedvosmislenom kritikom: J’ai honte. Desolee. („Sramota me. Izvinite.“) Taj viralni tvit izazvao je masovnu debatu o „sramoti Francuske“, kako su je nazvali oni koji nisu ni a kakve novotarije na spomenicima klasične kulture.

Brojni stručnjaci smatraju da postojeći materijal nema dodirne tačke sa strukturom Trijumnfalne kapije, da se stvara neprirodno trenje. Sjajan prizor ali ne i duhovan, poput zamrznutog vodopada, kako je ovu instalaciju nazvao jedan Parižanin u anketi jednog pariskoj radija.

Nije teško shvatiti zašto su kritičari poput Keli rezignirani. U ovom trenutku je još jedno parisko obeležje takođe delimično zaklonjeno, ali iz različitih razloga: katedrala Notr Dam je i dalje upletena u skele, dok su podupirači oslonjeni na stubove, dok se nastavljaju napori da se popravi šteta od katastrofalnog požara 2019. godine.

Burne reakcije javnosti samo podvlače stav da građanske umetnost nije fiksirana i per se, već se uvek o njoj pregovara. Predlog za projekat Gates u Central Parku izazvao je žestoko protivljenje iskreno ogorčenih branitelja parka, i pregovori su trajali godinama, ali kada su umetnici konačno uspeli da realizuju svoje ide, 4 miliona ljudi koji su posetili instalaciju 2005. je uživalo.

Ceo projekat je koštao oko 14 miliona evra. Kao i svi drugi projekti Krista i Žan-Klod, i ovaj će se, prema rečima njenig portparola, u potpunosti cinansirati prodajom pripremnih crteža i drugih originalnih umetničkih dela. Sad ili nikad scenografija Trijumfalne kapije u Parizu postojaće do 3. oktobra ove godine, pa ukoliko nekoga nanese put, videće nešto tada i nikada više, što nije mala privilegija.

***
Bonus video: Gej venčanje

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar