Gorčin Stojanović, Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Malograđansko zgražanje zbog “izjednačavanja kafana i pozorišta“ odbojno mi je, baš kao i poistovećivanje kafane i noćnog kluba. Kafana i teatar su dve plemenite ustanove i pripadaju široj kulturi, kulturi življenja, poručuje umetnički direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta, reditelj Gorčin Stojanović, povodom polemike koja je nastala nakon odluke Vlade Srbije da pozorišta, poput kafana i noćnih klubova, moraju biti zatvorena do 21 čas.

Merama protiv širenja koronavirusa predviđeno je da pozorišne predstave potpadnu pod isti režim restrikcija kao i sedenje u kafićima i kladionicama. Da li je pozorišta i bioskope trebalo izuzeti iz najnovijih zabrana, s obzirom na to da za te prostore od ranije važe posebne mere zaštite, pitanje je koje javno postavljaju ljudi koji žive od ovih delatnosti.

Gorčin Stojanović u razgovoru za Nova.rs podseća da debata među čelnicima pozorišta povodom organizacije i igranja predstava u doba korone traje od početka pandemije.

– Moram reći da nije lako jednoznačno se odrediti. Sa jedne strane, deluje malo neprirodno da se nešto što je večernji termin pretvara u matine. To nije nešto nepoznato nama u pozorištima, ali to su obično iznuđene situacije. Sa druge strane, velika je nepoznanica publika koja je ionako smanjena. Pitanje je ko će tačno moći da dođe u pozorište ukoliko nisu dani vikenda. Sa treće strane, apsurdno je da rade pozorišta, a da kafane budu zatvorene. Gledanje predstave je društveni čin, čovek ima potrebu da prokomentariše i bude sa nekim posle. Hodati u sablasno okićenom gradu u praznoj noći gde nema ničega, nema mnogo smisla. A malograđansko zgražanje zbog „izjednačavanja kafana i pozorišta“ odbojno mi je, baš kao i poistovećivanje kafane i noćnog kluba. Kafana i teatar su dve plemenite ustanove i pripadaju široj kulturi, kulturi življenja. Mnogo je sjajnog teatra nastalo za kafanskim stolom, a mnogo lošeg na pozorišnoj sceni – ističe Stojanović.

Kao pozorišni čovek, zastupa principijelan stav.

– Ne treba igrati po svaku cenu nego održavati kondiciju i unutrašnju vatricu. Imati probe, proizvoditi, pokazati ponešto od toga, ponekad ponekom, onda kad je moguće. Nije pozorište samo izvođenje pred publikom, ima nešto što je ogroman rad koji tome prethodi. U Sarajevu je pod opsadom sve vreme radio takozvani Sarajevski ratni teatar i predstave su igrane usred bela dana, pod svećama, bez struje, nije bilo grejanja, publika je bila u kaputima, ali se igralo. U biću samog pozorišta je ugrađen duboko ljudski princip – princip “život uprkos svemu”.

Mere Kriznog štaba komentariše na ovaj način:

– Ako su mere tako paušalne, palijativne, i nisu sveobuhvatne, videćemo za dve nedelje, jer će one toliko trajati, da li će biti katanac ili oslobođenje. Možda je zbilja trebalo napraviti dvonedeljni lokdaun – poručio je Gorčin Stojanović

Jugoslovensko dramsko pozorište saopštilo je juče da je predstava “Lorencačo”, čije je izvođenje bilo predviđeno za četvrtak 19. novembar – otkazana.

Upravnici pozorišta u Beogradu s kojima smo razgovarali prethodnih dana potvrdili su nam da će prilagoditi radno vreme svojih kuća u skladu sa odlukom Vlade Srbije da sve aktivnosti završe do 21 sat. Predstave će počinjati najkasnije do 18.30.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare