Vesela knjiga s tužnim sadržajem: Izlaze memoari Gorana Babića "Vidno polje"

Babić, okarakterisan kao poslednji predstavnik velike jugoslovenske književnosti, u ovom delu donosi brojne anegdote, dokumenta, fotografije s poznatim umetnicima, političarima. Na stranicama "Vidnog polja" su i piščeva privatna pisma, polemički članci, pesme...

U memoarima Babić se bavi ličnom istorijom - od prisećanja na vreme posle Drugog svetskog rata, preko političkih previranja tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, do poslednje decenije 20. veka, koja je na tlu nekadašnje zajedničke države, Jugoslavije uzrokovala ozbiljne potrese. Baš te devedesete iz korena su promenile i život Gorana Babića, koji je u Beogradu započeo emigrantsko životno i stvaralačko poglavlje.

- Kad bi me vrli pitac neki radoznalo upitao - kakva je knjiga "Vidno polje" - odmah bih mu kazao: to je vesela knjiga sa tužnim sadržajem. U njoj sve se mijenja da bi ostalo isto jer mi ne znamo danas hoće li kroz hiljadu godina živi biti mrtvi, a mrtvi oživjeti, ali to je tek jedna od sporednih tema o kojima knjiga govori - reči su Gorana Babića.

"Predivna luda glava svih naših književnosti i one jedinstvene, samo njegove, jugoslavenske književnosti. ’Vidno polje’ bit će neočekivana a veličanstvena demonstracija ljepote i moći maternjeg jezika", zabeležio je Miljenko Jergović , a pesnik Siniša Tucić nazvao je Babića "jednim od najvećih književnika iz Hrvatske koji je branio prava Srba i preko noći je sa ženom i jednogodišnjom ćerkom zauvek napustio Zagreb, jer mu je život bio ugrožen", podsetivši:

"Poslednji tekst u Hrvatskoj je napisao kada je na zidu u kvartu Dubrava video grafit ZABRANJENO ZA SRBE, PSE I CIGANE. Tekst je završio rečenicom: ’Tražite me među Srbima, psima i Ciganima’".

Zbog doslednog jugoslovenstva i privrženosti levici, u Hrvatskoj je bio prezren i od strane hrvatskih nacionalista i liberala, ali mu niko nije osporavao književni značaj.

"U Srbiji ga ignorišu, iako je sa nama prošao i sankcije i glad i bedu. Podjednak je status imao kao i svaki prognanik iz Hrvatske i objavio na desetine pesama i tekstova o Oluji i dosledno kritikovao odnos Hrvatske države prema Srbima. To radi i danas, ali njegova hrabrost žulja one koji su sa naše strane bacali cveće na tenkove koji su išli na Vukovar. Nažalost, mi ne vidimo Gorana Babića, a njegove pesme se dele po društvenim mrežama, u andergraund izdanjima. Toliko o Srbiji, o našoj kulturi, o našoj zahvalnosti. Ne gubi Goran Babić, gubi naša književnost jer je Goran izvanredan pisac i pesnik, i to se teško može osporiti", zaključak je Tucića.

Bonus video: Ruski pisci

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sortiruskipisciam-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="2315606"]