Vanja Milačić Foto:Željko Jovanović /Narodno pozorište

Živim šizofrenu situaciju već neko vreme, jer nisam od onih glumica koje ne žive to što glume, i teško mi ide da radim paralelno predstave, iskreno za „Novu“ kaže glumica Vanja Milačić, koja u razmaku od samo pet dana izvodi dve premijere – monodramu „Nenapisana pisma“ u Narodnom pozorištu u Beogradu i duodramu „Feliks i Doris“ u Operi i teatru Madlenianum.

Monodrama „Nenapisana pisma“ inspirisana je slojevitom ličnošću Nadežde Petrović, njenim emotivnim i umetničkim nedoumicama, položajem umetnika u tadašnjoj Srbiji i ondašnjim političkim previranjima. Praizvedbu je imala na slikarkin rođendan 11. oktobra u rodnom Čačku.

O Nadeždi Petrović se dosta zna, navodi glumica, tako da su oni hteli da je prikažu iz drugog ugla, iz pisama koja je pisala svom bliskom prijatelju Ivanu Meštroviću.

– Njih dvoje su se okupili oko ideje zajedničkog jugoslovenskog kulturnog prostora, imali su iste prijatelje, ona je radila u njegovom ateljeu u Parizu, priređivali su zajedničke izložbe. Meštrović je dobro znao njenu porodicu, i kao kruna tog prijateljstva jeste impresivan spomenik koji je napravio Nadeždi Petrović nakon njene smrti na zahtev Čačana, potpuno besplatno, a koji danas stoji ispred gimnazije.

Vanja Milačić ističe da svaki put kada čita tekst monodrame, otkrije nešto novo o Nadeždi.

Vanja Milačić Foto:Željko Jovanović /Narodno pozorište

– Neki novi sloj, kojeg nisam bila svesna. Ta okolnost, biti žena u Srbiji u onom vremenu, tradicionalizmu kojim smo bili zadojeni, koja odluči da ne stupi u brak i ne bude, kako je rekla, kao druge obične žene, njene prijateljice koje samo odužuju dug prirodi, odluka da bude slikar a ne slikarka, već dovoljno govori o njenoj hrabrosti, odvažnosti, stavu. Svojim slikarstvom je proširila granice, bila je priznata u Parizu a ne u Beogradu, tamo je dobila pozitivne kritike, a ovde negativne. Sve to govori o njoj i njenom delovanju.

Priču o Nadeždi oživela je književnica Milkica Miletić, rediteljka je Nataša Radulović, scenografiju je uradila Marija Lukić, kostim Marta Čkonjević, originalnu muziku napisala je Ana Krstajić, dizajn potpisuje Ana Krbanjević.

I taman kada bude izašla iz lika Nadežde Petrović, Vanja Milačić uskače u potpuno drugačiju ulogu u duodrami „Feliks i Doris“ američkog pisca Bila Menhofa u režiji Olje Đorđević koja je premijerno na repertoaru 9. decembra u Madlenianumu.

Vanja Milačić Foto:Željko Jovanović /Narodno pozorište

– Ovo potpisujem da će biti hit predstava koja će dugo, dugo da se igra. Moja Doris je žena koja nema podtekst, ono što misli to i kaže. Takva je, na primer, bila pokojna Caca Aleksić. Doris ne ume da kalkuliše i manipuliše, nema trunku životnog lukavstva, nego misli i živi to što govori. Ona je prostitutka koja upada u stan Feliksa, nesuđenog pisca, useli mu se, jer ju je prijavio gazdi koji joj je izdavao sobu čime se bavi. Priča počinje skandalom i haosom, a na kraju se završi u jednu čistotu, upoznavanje, ogoljenje, u istinu, i ima srećan kraj – otkriva nam Vanja ovu neobičnu ljubavnu priču.

Ona naglašava da je kroz niz komičnih situacija prikazana geneza muško-ženskih odnosa, i iz tih životnih situacija svako u publici će se u nekom segmentu prepoznati.

– Ono što je za mene bio začin u radu na ovom komadu jeste predivni, multitalentovan glumac Vladimir Grbić, prvak Narodnog pozorišta Subotica, koji mi je potpuno otkriće. I rediteljka Olja Đorđević koja ima lakoću, ozbiljnost, tačnost, zanat u rukama, majstor je za komedije. To je za mene potpuno drugi folder koji sam otkrila i u kojem uživam.

Bonus video: Vanja Milačić: Moj muž je moja stega