U Tematskom parku rokenrola u petak je svečano otkrivena bista Branimira Štulića, rad akademskog kipara Borisa Lajnera, ujedno i nakadašnjeg Štulićevog kolege i bubnjara grupe Azra, a Džoni, naravno, nije propustio da to prokomentariše.
Štulić je za “Ravno do dna” ispričao svoje viđenje celog događaja, a obrazložio je i njihov “kontroverzni odnos”.
– Nisam ljubitelj titića-kipića, ali Kanibalu je to dobro došlo za reklamu njegovog novog uratka, a i za najavu svoje biste, to jest skulpture. I konju priliči što slavi junačkoj doliči. Tako i na ovom primjeru vidimo da seciraju mene, a misle na sebe – napisao je Branimir Štulić.
Boris Lajner je ranije radio i skulpture Džona Lenona i Džimija Hendriksa u istom Tematskom parku, a crvena bista Branimira Štulića njegovo je novo delo, ujedno i jedino u Tematskom parku rokenrola koje je dodatno zaštićeno prozirnim kućištem od pleksiglasa.
Mediji su u vesti o skulpturi pominjali i “kontroverzni odnos njih dvojice”, na šta je Štulić odlučio da reaguje u dopisu za “Ravno do dna”.
– Naime, tu ništa od kontroverze nema. Doslovno sam ga napravio (Borisa Lajnera), nabavljao mu bubnjeve sve do sredine ’81, redovno ga plaćao, tražio mu smještaje, i postavljao mu sve ono što treba odbubnjati. Kad sam s tim prestao, postao je ono što i je, mrtva riba – tvrdi Džoni.
U nastavku je istakao da je njegova muzika bila 100% njegova:
– A to vrijedi i za Hrnjaka. Svi basevi su moji. Hrnjak je jedino odsvirao fidbek na početku ‘Jablana’ na prvoj ploči (i to je uredno navedeno na poleđini). Za njega isto važi k’o i za Lajnera (sem smještaja), doduše, imao je dobre bas gitare, ali bez pojačala, pa se vježbalo (ukupno tri mjeseca, dvaput tjedno po dva sata) na mojem pojačalu. Oni su samo dolazili na gotovo – kao stare frajle. Tek puno kasnije su prokljuvili što je sve to. Mimo toga ja sam cijeli posao plaćao. Oni bukvalno nemaju veze s ničim, sem ponekog slikanja. Kao onaj iz filharmonije (u kojoj su sve sami pročelnici na svojim odjelima) koji je tek po odlasku u penziju stavio ploču simfonije, koju je izvodio čitavog života, da bi čuo što se tu zapravo zbiva, jer nju je znao samo po četrdeset petom minutu, kad je triput udario po timpanima!
Bonus video: Snježana Banović – Zbog čega se na mene ljuti Džoni
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare