Salvator Mundi, Leonardo da Vinči, Foto: EPA-EFE/ANDY RAIN

Kako je slika vredna 140 evra pripisana renesansom majstoru postala najskuplje prodato umetničko delo na svetu, za koje je izdvojeno 450 miliona dolara, istražuje novi dokumentarac "Izgubljeni Leonardo".

Stara, dorađivana slika koja se pre petnaestak godina prodavala na sumnjivoj aukciji u Nju Orleansu, postala je „izgubljeno“ remek-delo Leonarda da Vinčija i na sva zvona uvršćena u veliku postavku čuvene londonske Nacionalne galerije, a svoj put je završila 2017. godine kao najskuplje umetničko delo na svetu, vredno 450 miliona dolara.

I njeno „prebivalište“ danas je misterija, jedino se zna da je njen vlasnik prvi čovek Saudijske Arabije, Mohamed bin Salman.

Uzbudljivo putešestvije „Salvatora Mundija“, odnosno „Spasitelja sveta“ beleži dokumentarni film „Izgubljeni Leonardo“ (The Lost Leonardo). Potpisao ga je nagrađivani danski reditelj Andreas Kefed, a premijerno je prikazan juče na Filmskom festivalu Trajbeka, dok ga distribucija širom sveta očekuje na jesen, javili su svetski mediji.

Slika izložena uoči aukcije u Kristiju Foto: EPA-EFE/JUSTIN LANE

Isusa Hrista koji u levoj ruci drži kristalnu kuglu, a podignutom desnom rukom blagosilja, delo je Leonarda da Vinčija, procenili su eminentni stručnjaci za opus firentinskog renesansnog majstora, dodavši da je slika nastala oko 1500. godine.

Bila je, navodno, u vlasništvu engleskog kralja Čarlsa Prvog, da bi joj se potom izgubio svaki trag. U javnosti se pojavila ponovo u 19. veku kada ju je kupio jedan britanski kolekcionar, kao delo Đovanija Boltrafija, jednog od Da Vinčijevih učenika iz ateljea. Prodata je 1958. godine, takođe na aukciji, za sumu od samo 170 dolara.

Ali, novi milenijum doneo je neverovatne obrte. Istoričar umetnosti i trgovac umetninama Robert Sajmon i njegov kolega Aleks Pariš prvi put su došli do dela 2005. godine kupivši ga na jednoj aukciji u Nju Orleansu za nešto više od hiljadu dolara. Niko tada nije znao ni o čijem se delu radi, niti koliko tačno vredi. Dvojica trgovaca umetninama i ranije bi kupovali dela za istu sumu i potom uspevali da ih preprodaju za pet puta veću cifru.

– Bio sam šokiran slojevima, talozima naknadno dodate boje preko originalnog platna. Ipak, kvalitet originala izvirao je i pored svega – svedoči Sajmon u dokumentarcu.

Pomislili su, kako se dalje navodi, da je u pitanju kopija dela nekog od velikih renesansnih majstora. Ipak, angažovali su iskusnu Dajen Modestini da uradi restauraciju slike stare vekovima. Kada je pozvala vlasnika u svoj njujorški studio prvo na šta mu je skrenula pažnju bile su usne modela na slici.

– Bile su tako slične Mona Lizi. Uporedite samo usne na obe slike. Pokušali smo da dođemo da objašnjenja. I jedini zaključak bio je da je u pitanju Da Vinči. Ali, isprva nisam verovao da je to njegovo delo – govori Sajmon.

Posle osmogodišnje komplikovane restauracije slike, Sajmon i Pariš angažovali su još eksperata. Njih petoro okupilo se 2008. godine u Londonu kako bi dalo svoj sud da li je u pitanju delo slavnog slikara ili ne. I, kako beleži knjiga „Poslednji Leonardo“ (The Last Leonardo), rezultati većanja bili su dva „da“, jedan „ne“ i dva „bez komentara“, prenosi „Njujork post“.

Uprkos nedoumicama, Nacionalna galerija tri godine kasnije održava veliku izložbu posvećenu Leonardu i još jedan panel stručnjaka iznosi ocenu da to jeste “izgubljeno delo” slikara iz Firence i da joj je mesto na izložbi.

Zapravo je izlaganje u Nacionalnoj galeriji delu dalo „pečat autentičnosti“. No, prethodio joj je još jedan zanimljiv detalj.

Nacionalna galerija London, Leonardo da Vinči
Leonardova izložba u Nacionalnoj galeriji Foto: EPA/ANDY RAIN

– Bio sam iznenađen kada sam video da je Nacionalna galerija uvrstila u svoju izložbu problematičnu sliku. Ozbiljni muzeji ne smeju sebi da dozvole da izlože delo koje je predmet sumnje – govori u dokumentarcu profesor Bernd Lindeman, u to vreme direktor prestižne berlinske Slikarske galerije (Gemäldegalerie), prenosi „Gardijan“.

Upravo ta galerija u svojoj kolekciji ima neke od najvažnijih slika evropskih majstora. I kontaktirali su je Sajmon i Pariš pokušavajući očajnički da nađu kupca…

– Jednoga dana zazvonio mi je telefon. Trgovac umetninama rekao mi je da za nas ima sliku. Ali, dodao je kako je većina platna doslikavana, što je za mene bilo dovoljno da mu kažem da nismo zainteresovani – priča Lindeman.

Izlaganje praktično nepoznate slike u čuvenoj svetskoj galeriji samo joj je „napumpalo“ cenu na tržištu.

– Ne stavljate ćorak na izložbu – reči su Majkla Delija, direktora organizacije „ArtWatch UK“ koji se pomno bavio slučajem „Spasitelja sveta“ i koji u dokumentarcu veliku krivicu svaljuje upravo na Nacionalnu galeriju.

Ljubitelji umetnosti, kolekcionari i muzeji potpuno su „odlepili“ za novootkrivenim delom čuvenog majstora. Pre devet godina slika je stigla i u Muzej umetnosti u Dalasu, gde je bila izložena čitavih devet meseci.

Vlasnike je 2013. godine kontaktirala, preko posrednika, aukcijska kuća „Sadebi“ sa pitanjem da li bi delo ponudili na javnu licitaciju. Ponuda je bila 80 miliona. Sajmon je pristao. A ko ju je kupio? Uz „mutne radnje“, kako se tvrdi u dokumentarcu, stigla je do ruskog oligarha Dmitrija Ribovljeva, i u kratkom roku preprodana za 127,5 miliona dolara.

Kada je bivši vlasnik „Spasitelja sveta“ Robert Sajmon video kako „Salvator Mundi“ visi na zidu aukcijske kuće „Kristiz“ u Njujorku uoči aukcije u novembru 2017. godine rasplakao se, jer je proveo godine i godine pokušavajući da utvrdi da li je slika autentično delo slavnog majstora. Trpeo je, kako priča u dokumentarcu, uvrede…

Rezultat aukcije je poznat – slika je postala najskuplje prodato umetničko delo na svetu.

I to kao delo Leonarda da Vinčija.

Prodato je za 450 miliona dolara saudijsko-arabijskom princu Mohamedu bin Salmanu. Međutim, svaki pokušaj da se slika od tada izloži propao je, a ne zna ni gde se danas čuva. Mediji su čak jedno vreme spekulisali da je Salman drži u svojoj jahti…

Bivši vlasnik slike, ali i ceo svet, slušaju sumnje u njenu autentičnost i danas, posle gotovo pet godina. Zanimljivo je da pariski Luvr, kada je 2019. pravio veliku izložbu posvećenu Leonardu da Vinčiju, nije želeo da je uvrsti u postavku.

U dokumentarcu svedoči i Robert King Vitman, iz FBI-ja, kome je sve vreme sumnjivo što je slika dostigla tako vrtoglavu vrednost:

– Zašto bi neko platio toliko novca za delo oko koga od početka postoji toliko sumnji i pitanja? Ova slika ne vredi onoliko koliko je dato za nju. Sumnje su normalne. A i poreklo slike je vrlo mutno.

A likovni kritičar Džeri Salc iznosi ovu tvrdnju:

– Delo je stvarno kao i bilo koja druga izmišljena prevara ili šema.

Ne da ga ne smatra Leonardovim delom, već ga naziva „izmišljenim parčetom đubreta“.

Međutim, istoričar umetnosti, profesor na oksfordskom Triniti koledžu i autor knjige „Leonardo By Leonardo“ Martin Kemp za „Post“ iznosi drugačije mišljenje:

– Apsolutno je u pitanju Leonardo. A za delo koje se stvorilo niotkuda u pitanju je veličanstveno otkriće…

 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar