Jedna od najznačajnijih kulturnih manifestacija u nas - Festival autorskog filma biće održan po 31. put od 21. do 28. novembra, u Beogradu, u Mts dvorani, kao i na još nekoliko lokacija, od Kolarca, preko Dvorane kulturnog centra, do Doma kulture Studentski grad, ali i nekim gradovima u Srbiji.
Festivala će, uprkos svemu, biti. Tim rezolutnim stavom možda bi se najbolje mogla opisati odluka organizatora da Festivala autorskog filma, uprkos finansijskim nedaćama a naročito društveno-političkom haosu oko nas – bude. I da glavna lokacija održavanja FAF-a bude Mts dvorana koja je na samo nekoliko stotina metara od rugla zvanog ćacilend…
Otuda ne čude reči predsednika Saveta festivala i selektora Srdana Glubovića koji je na susretu s medijima istakao kako se, izgleda, FAF uvek dešava u turbulentnom vremenu i da su praveći ovogodišnje izdanje ponovo bili okruženi društveno-političkim izazovima:
– S obzirom na okolnosti sve ovo podseća na prva izdanja festivala iz sredine devededsetih. Festival se, uprkos svemu, održava jer smatramo da je za protekle tri decenije FAF postao važan deo života Beograda i da gledaoci imaju potrebu da kroz festival dobiju dozu kiseonika, izlaz, makar privid normalnog života – objasnio je Golubović.
Festival će ovoga puta obeležiti domaći, ali i regionalni autori. I to u godini koja je bila poražavajuća po kulturu:

– Desilo se prvi put posle tri decenije da FAF nije dobio nijedan dinar niti Ministarstva kulture, niti od grada Beograda. Održava se samo zahvaljujući novcu koji smo dobili kroz program Medija Kreativne evrpe, Mreže festivala jadranske regije, Erste banci, Francuskoj ambasadi i Francuskom institutu. To je još jedan razlog da se festival, uprkos svemu, ove godine održi i biće proslava autorskog i domaćeg filma.
Golubović je pomenuo da dva filma koja otvaraju odnosno zatvaraju FAF – „Kako je ovde tako zeleno?“ Nikole Ležaića i „Yugo Florida“ Vladimira Tagića nose neke tematske sličnosti, ali da su po senzibilitetu različiti:

– Ti filmovi predstavljaju okvir ovogodišnjeg programa FAF-a, i našu nameru da podržimo domaće autore. I to u godini kada nije raspisan nijedan konkurs Filmskog centra Srbije, što ukazuje na to da je filmskim stvaraocima, kao i likovnim ili književnim, praktično zabranjeno pravo na rad. Možda više nego ikada ranije, mi koji se bavimo kulturnim manifestacijama imamo obavezu da podržimo umetnike koji s velikim naporom i strašću stvaraju. Domaći film već godinama raspolaže s jako malim sredstvima, u poređenju sa, primera radi, Slovenijom ili Hrvatskom, a opet festivalski uspesi ostvarenja Tagića, Stefana Đorđevića, Ležaića, Ivane Mladenović, koja će biti prikazana na FAF-u, svedoče o žilavosti, snazi, izdržljivosti i energiji koja se pojavljuje niotkuda kao neočekivana sila i govore o vitalnosti srpske kulture – ocenio je Golubović.
Umetnički direktor FAF-a Srđan Vučinić prisetio se da je još 1999. godine, odmah posle bombarodvanja, bio u timu festivala, u trenutku velike represije režima Slobodana Miloševića. I da je tada bio uveren da festival treba da se održi. I održan je, i bio jedan od najboljih s filmovima Sokurova, Tikvera…
– I 2020. godine, kada je u Beogradu umiralo na desetine ljudi od pandemije korone, bio sam uveren da festival treba da se održi. I bio je održan pod maskama, u znatno redukovanom obliku, i uveren sam da je to bila dobra odluka. Ali danas uopšte nisam siguran da FAF treba da bude održan – priznao je Vučinić.

No, nastavio je, i da su otkazali festival ne bi bio siguran da je to pravo rešenje.
– To je jedna hamletovska dilema između biti ili ne, gde postoji jedno veliko ništa i jedno malo nešto. S jedne strane imamo ljude koji žele da ovu zemlju pretvore u jedno veliko ništa, a s druge neke studente kojima će to malo nešto, u vidu filmova, značiti.
Podsetio je Vučinić da prošle godine, kad je FAF slavio 30. izdanje, od Sekretarijata za kulturu grada Beograda nisu dobili ni dinara:
– To je njihovo vrednovanje ovog festivala koji ima veliki značaj u kulturi. A ove godine Ministarstvo kulture, pošto nije raspisan konkurs, kao i Sekretarijat za kulturu opet nam „dodeljuju“ nula dinara. I to je za mene počast jer su to institucije i činovnici koji rade sistematski na tome da se sruši kultura, da se unište i Bitef, i Fest i Martovski festival. Počastvovan sam što od takvih ljudi nismo dobili nijedan dinar. I to je razlog da ne idemo nizvodno, uz ovu struju koja hoće sve da nas načini robovima i sirovinom za multinacionalne kompanije, njihovom kolateralnom štetom. Mi hoćemo nešto drugo. Tu leži razlog pobune ovog festivala. Desiće se jer režim po svaku cenu hoće da zatre kulturu. A FAF je sinonim kulture u Beogradu. I to je suština priče – poručio je Srđan Vučinić.
Operativna direktorka festivala Milena Debljković Sekulić otkrila je da će, uprkos svemu, na FAF doći veliki broj gostiju.

– Biće prisutni gotovo svi reditelji iz takmičarskog programa, regionalni sineasti, poput Hane Jušić, Georgija Unkovskog, Daneta Komljena, scenariste filma „Sirat“, inače španskog kandidata za Oskara, autora „Fantoma jula“, gotovo svih autora iz selekcije Hrabri Balkan. Uz podršku Kreativne Evrope imamo na festivalu 80 filmova, što je fascinantno s obzirom na novac kojim smo raspolagali, a tu je i pomoć Francuskog instituta i Ambasade zahvaljujući kojima ćemo ponovo organizovati Francusko-srpske susrete.
Iz programa ovogodišnjeg FAF-a Golubović je izdvojio ostvarenje „Jedan običan incident“, laureata Zlatne palme u Kanu Džafara Panahija, pa „Tajni agent“ Klebera Mendonsa Filja, brazilskog kandidata za Oskara, te španskog – „Sirat“ Olivera Lašea, pobednika Berlinala „Snove“ Daga Johana Haugeruda , kao i „Dva tužioca“ Sergeja Loznice:
– FAF predstavlja ono što je najznačajnije u savremenom autorskom filmu. Fokus jeste na domaćem filmu i u takmičarskom programu su tri: „Sorella di Clausura“ Ivane Mladenović, „Vetre, pričaj sa mnom“ Stefana Đorđevića i „Linije želje“ Daneta Komljena. Fokus je i na regionalnom filmu jer je to kulturni prostor kom pripadamo, te će publika videti hrvatski „Bog ti neće pomoći“ Hane Jušić, crnogorski „Otapanje vladara“ Ivana Salatića i „DJ Ahmet“ Makedonca Georgija Unkovskog – najavio je Golubović, a izdvojio je i ostvarenje koje će biti prikazano van konkurencije – „Mačji krik“ Sanje Živković.
– To je poslednji film za koji je kod nas na konkursu sredstva dobio Goran Paskaljević. Nije stigao da ga završi, a režirala ga je Sanja Živković i producirao Vladimir Paskaljević. Tako da je ovo podsećanje na velikog autora jugoslovenske kinematografije.
Festival će proteći bez glamura i pompe, studentima će, uz indeks, biti omogućen besplatan ulaz na projekcije, a o najboljim filmovima odlučivaće žiri kog će činiti slavni reditelj Ilja Križanovski, producentkinja Amra Bakšić Čamo, i glumac Goran Bogdan.
Organizatori FAF-a s ponosom publici festivala predstavljaju restaurisanu verziju filma „Otac na službenom putu“ Emira Kusturice koji je 1985. godine osvojio Zlatnu palmu u Kanu:
– Bila je to prva Zlatna palma za jedan jugoslovenski film i vrhunac 20-godišnjeg buma naše kinematografije u svetu. Kusturica je došao u Kan kao autsajder pre 40 godina, a vratio se sa Zlatnom palmom. Ako bi me neko pitao da izdvojim jedan film koji opisuje Jugoslaviju, zemlju u kojoj sam rođen, s puno metafizike, emocija, ljubavi, ali i kritičkog osvrta onda je to „Otac na službenom putu“ – kazao je Srdan Golubović.

Naglasio je i da kad bi se brinuli o vrednostima, onda bi 2025. bila u kulturi Srbije godina Emira Kusturice, jer se navršava i tri decenije od druge Zlatne palme za „Andergraund“.
– Nažalost, kakav je odnos prema svim granama kulture, takav je i spram filma. Organizovaćemo i razgovor s Kusturicom u Dvorani kulturnog centra koji će voditi Dunja Kusturica a moderirati Vladimir Perišić i biće to lična ispovest velikog reditelja. Tokom FAF-a prikazaćemo i restaurisane naslove koji su obeležili svetski film u čast osnivača festivala Vojislava Vučinića.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare