Knjige koje su iznenadile, potresle i pomerile granice: Predstavljamo finalni, regionalni izbor "Štefica Cvek"

Na promociji održanoj u Podgorici 3. oktobra u okviru Neđelje ponosa, nakon onih u Beogradu i Zagrebu, Pobunjene čitateljke predstavile su finalni izbor za regionalno književno priznanje "Štefica Cvek" za 2025. godinu.

Članovi žirija za četvrti Štefičin izbor - Marija Boškovska, Ivana Dražić i Matej Vrebac, tražili su knjige koje će, kako su objasnili, uzdrmati krojeve i siluete regionalne književnosti, "raspariti konzervativne šavove književnosti" da bi kroz nezakrpljene rupe mogao da prođe "zrak, svetlost, feministička, pobunjena književnost". Iz šireg izbora, u kojem je bilo 22 dela, Boškovska, Dražić i Vrebac uvrstili su u finalni odabir knjige koje uspevaju da iznenade, potresu, pomere granice, i dokazuju da književnost nije puka reprezentacija stvarnosti, već prostor njene transformacije.

Među izabranim izdanjima našao se roman "Duž oštrog noža leti ptica" Tanje Stupar Trifunović (Laguna, 2024) koji na vrlo zreo način uspeva da govori o ratu i gubitku, ali umesto da upadne u zamku ratnih romana, veličajući stav jednih protiv drugih i stvarajući heteronormativne narative s crno-belim likovima, pokazuje stranu rata koju obično ne vidimo - onu koju pričaju žrtve.

"Još je upečatljivije to što se upravo te najdirektnije žrtve - deca, žene i stariji, nikada ne slave ni u jednom epu i niko ne razmišlja o njihovoj hrabrosti, koja je u ovoj knjizi vrlo prisutna među atipičnim ratnim herojima", obrazložio je žiri, koji je izdvojio i zbirku poezije iza koje stoji Mak Maslać - "Kako se razbijaju tanjurići" (Durieux, 2024), jer je posredi duhovito, formalno raznoliko delo, s jasno artikulisanom kvir perspektivom. Ova zbirka, po sudu žirija, pomera granice regionalne kvir književnosti: čitljiva je, britka i emotivno precizna, a pritom ostaje estetski promišljena i izvedbeno sigurna.

U finalu je i roman prvenac "Prazne kuće" Danke Ivanović (Partizanska knjiga, 2024) koji poetsku zgusnutost i proznu fragmentarnost pretvara u čitko, duhovito i emotivno snažno štivo. Naslovni pojam "praznih kuća" (kuća bez muškaraca u crnogorskoj tradiciji) otvara centralnu temu: odrastanje među snažnim ženama, sa sećanjima koja su više ambivalentni upitnik nego zaključak. Uprkos fragmentarnosti, roman je zabavan, živ i topao, humor je nenametljiv, ironičan, a donekle i ciničan, smatra žiri koji je u krajnji izbor uvrstio i knjigu za decu "Prikazni od Sunlivoto More" Biljane S. Crvenkovske (ID-Koncept / Čudna šuma, 2024).

"U magičnom univerzumu koji Crvenkovska gradi, kroz avanturu po avanturu, protagonist Alen jasno komunicira teme vršnjačkog nasilja, predrasuda o rodnim ulogama, ekološke svijesti i prihvatanja različitosti. Na jezičkom nivou, knjiga ne razočarava: izraz je čist i jasan, dok jezik odiše razigranošću. Ova razigranost postignuta je smjelim uvođenjem novoizmišljenih riječi i oživljavanjem/aktuelizovanjem nekih pomalo zaboravljenih izraza", napominje žiri.

Autofikcijski roman prvenac Lucije Tunković "Pupčana vrpca" (Fraktura, 2024) pravi je "tour de force" od prve do poslednje stranice. Opisujući odrastanje i stasavanje u malom gradu u najljućim posleratnim i post-tranzicionim vremenima, autorka ispisuje i društvenu hroniku i intiman dnevnik u kojemu guli slojeve traume: generacijske, klasne, traume porodičnog nasilja.

"Pupčana vrpca osvojila nas je smelošću da o traumama i tabuima progovori ogoljeno, a bez patetike, feministički i književno uvjerljivo", obrazložio je žiri.

Tu je i roman "Stolica bez naslona" Danijele Repman (Treći trg, 2024), koji donosi nežnu, duhovitu, na momente sebičnu i bolno iskrenu naratorku. Prateći tok njenih misli u jednoj ispovednoj i fragmentarnoj naraciji, roman otvara mnoge teme kao što su smrt, depresija, život s invaliditetom i pokušaj bega iz disfunkcionalnog okruženja koje opterećuje.

"U knjizi, beg postaje mehanizam za izbegavanje unapred određene sudbine koju je naratorka nasledila kroz životne tragedije", navodi žiri, čiji izbor zatvara roman "Toni" Rumena Bužarovska (TRI, 2024) u kojem se autorka hrabro udaljava od ženske perspektive koja je obeležila njen dosadašnji rad i stvara naraciju iz ugla emocionalno disfunkcionalnog/narcisoidnog muškarca. Duhovito i iskreno, Bužarovska, služeći se ispovednom naracijom, uvlači nas u Tonijev svet koji je proizvod emocionalne nezrelosti, patrijarhata i njegove klasne privilegije, koja direktno potiče od oca.

"Upravo to čini roman lakim za čitanje, ali teškim za procesuiranje", zaključio je žiri.