Miša Aleksić, Vicko Milatović, Bora Đorđević, Momčilo Bajagić, i Rajko Kojić Foto:Screenshot/Youtube/Riblja corba fanovi

Miša je bio sin čika Jove Aleksića, čuvenog urednika Radio Beograda, čija je kancelarija bila do naše. Bio je blag, uviđavan, vredan, porodični čovek, to su osobine koje je nasledio od oca. Sećam ga se kao dečaka koji je, nakon završenog četvrtog razreda gimnazije u Americi, doneo prve ploče dve grupe koje su u tom momentu bile potpuno nepoznate, a posle su postale svetski referentne. To su Grend Fank Rejlroud i Zi Zi Top, sa tugom se Miše Aleksića seća poznati novinar, rok kritičar i publicista Petar Peca Popović.

Aleksića pamti još iz benda Rojali kada je Nikola Karaklajić organizovao takmičenje u Jedanaestoj beogradskoj gimnaziji.

Petar Peca Popovic
Petar Peca Popović Foto:Vesna Lalić/Nova.rs

– Nakon toga je otišao u Ameriku da uči četvrti razred gimnazije kao mnogi klinci iz tadašnje Jugoslavije. I kada se vratio doneo je mnogo ploča, i napravio svoj sastav koji je nazvao SOS – svedoči Popović.

On je imao priliku da bude u žiriju 1973, kada su u Trsteniku dobili nagradu publike, a priznanje stručnog žirija poneo je bend Bezimeni u kojem je bio Laza Ristovski, kasnije klavijaturista Smaka i Bijelog dugmeta.

– Grupa SOS učestvovala je u emisijama „Veče uz radio“ i mislim da su se tu upoznali Miša Aleksić i Bora Đorđević, koji je dolazio sa svojom grupom Zajedno. Kad je Bora izašao iz grupe Rani mraz, oni su 1978. napravili Riblju čorbu i uradili sve što je moglo da se učini na jugoslovenskoj rok sceni. I prošli su sve najbolje i sve najgore zajedno – priča Popović, i ističe da je Aleksić bio pouzdan saradnik i autor nekih od najvećih hitova ovog benda.

On naglašava da kada pričamo o Miši, ne pričamo o najboljim i najglasnijim, nego o članu bez koga Riblja čorba ne bi bila to što jeste. Bio je pouzdani muzičar, informisan, oslonac celog benda, čovek kompromisa, razumevanja, smirivanje situacije, a takvi su neophodni da bi grupa mogla toliko godina da postoji.

Peca Popović kaže da „ima nešto“ u Mišinoj autobiografiji „Uživo“:

– Otprilike: „Ne mogu da kažem da sam ispunio svoje snove. Nikad u životu nisam otišao baš tako daleko u svom maštanju“…

Miroslav Miša Aleksić, preminuo je u 68. godini u Beogradu od posledica koronavirusa u beogradskoj bolnici Bežanijska kosa, gde je primljen 13. novembra.

Muzičku karijeru započeo je pre pola veka u bendu Rojali, gde se kao 17-godišnji školarac latio bas gitare i mikrofona. Četvrti razred gimnazije završio je u Pajksvilu u Sjedinjenim Američkim Državama gde je sa drugim učenicima oformio rokabili bend Ši-ma-fa (SHI-MA-FUH). Po povratku u Jugoslaviju osniva grupu SOS.

Jedan je od osnivača rok grupe Riblja čorba sa kojom je snimio više od 20 studijskih i živih albuma, odsvirao veliki broj koncerata i turneja i snimio svoje autorske hitove – „Amsterdam“, „Ostaću slobodan“, „Ja ratujem sam“.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare